Postigao sam visok stepen saglasnosti sa Žarkovićem, što nije mala stvar, ako imamo na umu visoke Žaretove kriterijume. Piše, dakle, Žare u uvodniku najnovijeg broja „Vremena“ – videh samo najavu na internetu, još ne podigoh dupe da odem do trafike i kupim „papirno“ izdanje – da nikada nije bio bliži da se saglasi sa mojom „bombastičnom“ rečenicom o LJilji Smjlovićki kao promoteru „cizeliranog orijentalnog pokvarenjaštva“.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Ne znam – ovako bez uvida u ostatak teksta – šta je tu „bombastično“. Meni se čini da sam – uvažavajući Panovićev i Mitrovićev strah od utuživanja – dao sve od sebe da „upristojim“ izjavu. A kakva bi izjava bila da nisam morao da vodim računa o kompanijskim interesima, to ne bih želeo ni ja da čujem. Neka i ostane neizgovoreno.

Ali milo mi je što sam u saglasju sa Žarkovićem, možda mi i oprosti one – zaboravih načas da je Crnogorac – ženske polne organe i pročaja, jer je postizanje saglasnosti o apsolutnoj daljoj neodrživosti terora „branitelja“ srpstva, što no se u teoriji kaže, sine qua non.

Ističe vreme ovoj zajednici, ako se to tako može nazvati, da joj iz dupeta u glavu dođe sićušna razlika između „srpstva“, branitelja „srpstva“ i činjenice da Srbi, ma koliko bili nebeski narod, imaju metabolizme, nagomilane račune, svakakve zemaljske potrebe i da naprosti moraju da postoje. Pa bilo da čitaju na ćirilici ili latinici.

Valjda je to jasno i profesionalnim „braniteljima“ identiteta i srpskosti, dočim na – i vrapcima jasne argumente – odgovaraju podmetanjima, diskvalifikacijama, denuncijacijama i ostalom, u ovoj nesretnoj zemlji, i dalje kurentnom robom. Eto, da vam prevedem, „naši orlići“ pokorili svet, a potplaćeni dušmani traže rupu u zakonu i tvrde da je je protivzakonito da novine, koje na ćirilici telale o uspehu naših orlića budu oslobođene PDV-a.

Oni koji su odrasli pored ovećih reka znaju da se somovi hvataju na takozvano bućkalo. Kako radi famozno bućkalo? Jednostavno, vrlo jednostavno, Mlatiš veslom po površini reke, somovi pomisle da im se gore, na površini, ukazala baš sjajna prilika, pojure gore i … Šta da vam pričam? Završe – u boljem slučaju na udici, u gorem – u eksploziji dinamita.

I nama se to, iako načelno nismo somovi, redovno događa. Čas smo na udici, čas u eksploziji dinamita. Nezgodna situacija, komplikovana neprijatnošću okolnosti da nam se – u od države potpomaganim medijima – neprestano upumpava u glave da je baš dobro i baš „srpski“ nahvatali se na bućkalo i biti raznet u eksploziji dinamita, a da propaganda sveopšteg uništenja treba da bude izuzeta od poreza. Mislite o tome. Ako još možete.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari