Bum i tras 1

Pre nego što zađem u sitna crevca osnivanja Nove Demokratske stranke, imam za vas jedno pitanje iz opštetehničkog. Šta mislite kako funkcioniše baterija koja ima veoma snažan pozitivni pol, a čiji je negativni pol dibidus „prazan“.

Ako ste zaboravili gradivo, ja ću vas podsetiti: takva baterija funkcioniše kao Srbija, što će reći – uopšte ne funkcioniše.

Da bi baterija radila, neophodno je da oba pola imaju isti napon. Polovi jesu, kako im i ime kaže, smešteni na najvećoj udaljenosti jedan od drugog, ali baterija samo tako funkcioniše kao celina. Tako je i sa političkim sistemima. Tamo gde je pol vlasti prejak, a pol opozicije preslab, ništa ne funkcioniše kako treba. Da pojednostavim. Jačajući sebe i satirući se da dibidus oslabi opoziciju, vlast postupa kao oni imbecili koji seku granu na kojoj sede. Posle je sve stvar fizike! Što veći bude BUM, veći bude i TRAS.

Manje-više svi to i u Srbiji znaju, ali čim se dokopaju vlasti, BUM ih opije, pa zaborave da je TRAS neizbežan. To je posledica ukorenjenog psihološkog primitivizma i anomije koja ne haje ni za krivične, kamoli za fizičke zakone, uzimanje u obzir faktora vremena da i ne pominjem. Već decenijama – počev od Miloševića, zaključno sa Vučićem – gledam naše Vrhovne kako daju sve od sebe da zaustave vremenski tok i da svoje vladavine produže ad infinitum, ne pomišljajući da im rok trajanja – osim opozicije, koja je u Srbiji tradicionalno najmanja opasnost – rok trajanja može drastično skratiti šlog, recimo, ili ambasador neke velesile.

Politikom zatvaranja svih vrata dupetom i rušenja svih mostova za sobom Aleksandar Vučić je na sebe i svoju kompaniju navukao mržnju ogromnog broja muškaraca i žena – ne bi trebalo da se zavarava sa 57% od 60% izašlih na izbore – koja je destruktivna ne samo za omraženog, nego i za mrzitelje. Lepo se vidi da AV & Co nemaju nikakvu izlaznu strategiju i da više nisu u stanju same sebe da zamisle kao penzionere koji ćaskaju sa komšijama, igraju šah na Kalemegdanu, šetaju unučiće i odlaze na pijacu, pa se zato polomiše da stanje BUM-a produže do u beskonačnost. Ćorav posao. Sve što je lepo ima kraj.

A u međuvremenu iz razbucane srpske državne baterije elektroliti cure li cure. Zbog takvog stanja stvari – a takvo je oduvek – nema druge nego da se krene ispočetka, ne nekim ustankom (ustanci su nas dovde i doveli) nego osnivanjem političkih partija – i levog i desnog centra, ne samo NDP – jer je i sa političkim „spektrom“ isto kao sa baterijom – ako nema svih polova, nema struje, razumete šta hoću da kažem. Ne postupi li se tako, nastavi li se sa politikama ekstremima plemenskih „posebnosti“ – a sva je prilika da hoće – evo šta će biti. Onako kako su se nezadovoljstvo i mržnja preneli sa Miloševića na Đinđića, sa Đinđića na Tadića, sa Tadića na Vučića, tako će se sa Vučića preneti na ( _________ upisati ime), koji će, kad kucne čas, biti instaliran. Ne izabran. Kraj u novogodišnjoj poslanici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari