Je li, more, Panoviću. Jesi li to i Danas podlegao populizmu? Kakav je ovo naslov – „Novak vlada Australijom“? I zašto Danas širi dezinformacije? Đoković, fakat, jeste po treći put pobedio na nekom tamo turniru, ali Australija ima legalno izabranu vladu. Doduše, možda samo privremenu, jer kako je nam je (dobro) krenulo nije daleko dan kada će biti lansirana krilatica – „Gde su Novakove pobede, tamo su srpske zemlje“.

Sve novinčine (i još gore televizije) histerično skandiraju: Novak pobedio ovde, Novak trijumfovao onamo, Novak porazio ovog, Novak pokorio onog. Lepo je onomad rekao Kokan Mladenović: spali smo tako nisko da se cela nacija drži za jedan reket eda se ne bi podavila u zapušenoj septičkoj jami. Inače, u momentima kada se ne upušta u populizam tipa „ovo je zajednička pobeda svih nas“, Novak je meni simpatična faca. Ali mi je sabornost u Novaku muka duhu. U tom smislu: jebo vas Novak sve na kamari.

A sad natrag, u zapušenu septičku jamu. Izgleda da se i za taj problem pojavilo epohalno rešenje. Na pomolu su Brzi kanali Srbije, projekat koji u ambicioznoj sumanutosti uveliko nadmašuje megalomanski idiotske projekte iz Miloševićeve ere. V čjom djela? Neka je majka invencije ovih dana obnarodovala da se ima graditi kanal Dunav-Morava-Vardar- Solun. Izgradnjom tog kanala Srbija bi – je li – konačno ostvarila vekovni san o izlasku na more, a istovremeno bi i ona, u zaborav pala, ali punom parom radeća Agencija za pomorski saobraćaj dobila puni smisao.

Dobro, zapitaće se neko, šta ja to imam protiv sabornosti u kanalu? Načelno, ništa pod milim Bogom. Ali malo me brinu neke stvari. Cena, recimo. Pominje se suma od nekih šesnaest milijardi evra potrebnih za produbljivanje i proširivanje rečnih korita i – tamo gde nema reka – kopanje plovnih puteva. A kanal, umal ne rekoh kanalizacija, bio bi baš podugačak, otprilike 800 kilometara, što znači da bi se možda – na radost tabloida – video čak iz kosmosa. Sa druge strane – tvrde neki trezveniji građevinari – kanal ne bi bio naročito isplativ. Po njemu, tvrde isti izvori, ne bi mogli da plove malo veći rečno-pomorski brodovi. A posao ovih što bi mogli, mogu da po otprilike istu cenu transporta obave šleperi i vozovi. Ono jeste, procvetao bi kanalizacioni turizam, obradovala bi se priobalna kajakaška društva, bilo bi tu deonica za otvaranje uoči izbora, ali zapitajmo se cenjeni publikume: nije li izgradnja kanala od 800 kilometara malo preveliki zalogaj za državu koja godinama nije u stanju da napravi dvesta kilometara prohodnog autoputa. Kada sam, međutim, pročitao da je ideja za kanala DMV nastala u XIX veku, laknulo mi je oko srca. Savremeno, brate.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari