Osveta proroka Amosa 1

Osvanu dan koji, ako je verovati jučerašnjim novinčinama, nikada nije osvanuo, famozni, dakle, šesti oktobar, a budući da se potrevilo da ne osvane baš u subotu koja je – ako se drugačije ne naredi – posvećena kulturi i društvenim pitanjima, u našoj ćemo se današnjoj kolumni pozabaviti uticajem „značajnih“ datuma na srpsku istoriju i život.

Krenimo, zato, od najvažnijeg srpskog datuma, da ne kažem baš „srca srpskih datuma“, datuma Kosovske bitke. Probudite bilo kog osnovca u bilo koje doba noći i pitajte ga kad je bila Kosovska bitka, mališa će vam kao iz topa – pomalo uvređen što proveravate njegovo sveto znanje – odgovoriti da se Kosovski boj dogodio na Vidovdan, 28. juna, 1389. Tako, fakat, stoji u zvaničnoj verziji. Odličan pet. Dovoljno je, međutim, dva minuta guglovanja da bismo se uverili da Vidovdan 1389. nikada nije osvanuo niti je mogao osvanuti jer 1389. naprosto nije postojao i nastavio je da ne postoji sve do pred kraj XIX veka, kada ga je SPC uturila u kalendar.

Neki teolog-cinik bi sad mogao reći da je potonje neosvitanje mnogih srpskih dana (uključujući 6. 10. 2000) i – posledično osvitanje mnoštva crnih dana, osveta proroka Amosa, koji je, budući prorok i prozorljiv, lepo video da će ga Srblji – čim stigne naređenje „odozgo“ – izbaciti iz kalendara i zameniti ga staroslovenskim balvanom, zovomim Svetovid, kome su vidovdandžije, da se Vlasi ne bi dosetili, otfikarili prvu polovinu imena.

Eto, uzgred, zašto onomad napisah da u Srbiji rijalitiji nisu ništa novo i nametnuto, nego su njena tradicija i sudbina. Rijaliti se, naime, može definisati i kao dopola drski, otpola tupoumni pokušaj da se vremenski tok i sled događaja adaptiraju u skladu sa impulsima i prohtevima guzice. To u početku daje izvesne rezultate, ali ubrzo se krvavo obije o glavu, najpre učesnicima, potom i producentima rijalitija (svih vremena i boja).

Bilo kako bilo, a sasvim u skladu sa Svetovidovskom teologijom, kod Srbalja se uvrežilo mišljenje da datume ne treba pamtiti po nekom važnom događaju, nego da datumi – a naročito Vidovdan – treba da magijskim putem stvaraju važne događaje. Otuda u našoj čemernoj istoriji čitavo jedno mnoštvo vidovdanskih skupština, ustava, protesta… da ne nabrajam, svašta nečega što je beslovesno očekivalo ( i nastavio da očekuje) da mu Vidovdan udahne život i značaj.

Ako se ne varam – a Kišjuhas će vam to bolje objasniti – takvo poimanje sveta nije mitološko – kako si svetovidci laskaju – nije čak ni pseudomitološko, nego animističko, pa ako se složimo da je tako, zašto se onda čudimo što više nego ubedljiva većina Srbalja veruje da će mu jednog Vidovdana sve probleme rešiti neki balvan koji se, opet da se Vlasi ne bi dosetili, zove Janko ili Marko. U nadi da će osvanuti bar sedmi oktobar, želim vam lep vikend, uz (malčice adaptiranu) pesmu „Ne može nam niko ništa, jači smo od Amosa“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari