Doguzeljasmo nekako i do vikenda. Bejah, cenjeni publikume, onomad rešio da staro-novoj urednici najstarijeg dnevnog lista na Balkanu, čuvenoj Smajlovićki, dam grace period od sto dana, pa da posle pogledam na šta Politika liči, ali ne izdržah. U četvrtak pored moje najdraže žutare Blica i matičnog mi Danasa, kupih i Politiku. Da budem iskren, Politiku sam subotom zbog Kulturnog dodatka redovno kupovao, čak i za Miloševićevog vakta, ali kao čovek od principa, vadio sam dodatak, a ostatak ostavljao (nepogledan) na stolu u svom omiljenom kafiću.
I – kakav mi je utisak? Nije baš naročit. U stvari, isti kao i za Bujketovog vakta. Politika je – kako sam video – i dalje organ svih četiriju strana beogradske čaršije, što će reći da na njenim stranicama svoje uratke objavljuju ideološki i kulturološki nespojive ličnosti. Siguran sam da Politikin menadžment i Politikina urednica to tumače širinom pogleda, ali ja to – uskogrud kakav sam – tumačim drugačije. Po meni, to je odsustvo uređivačke politike, a nađe se tu i poneka natruha oportunizma. Srbija je ovo! Ne zna se ovde, dame i gospodo, šta nosi dan, a šta noć i koja će današnja opoziciona vrana prekosutra postati vladajuća ala. Lično mislim ćorav posao. Ni Bujke nije hteo da se zamera, pa je smenjen. Kao što će i Smajlovićka biti, kada se za to stekne famozna politička volja.
I Bujke i Smajlovićka su, da ne bude zabune, dobri novinari i siguran sam da bi – kada bi mogli slobodno da rade – pravili neuporedivo bolje novine od ovih koje se svakog jutra gotovo nepotrebno pojavljuju na trafikama. To bi, naravno, pod Bujketovom uređivačkom palicom bila jedna, a pod Smajlovićkinom sasvim druga Politika, ali tako – po mom mišljenju – i treba da bude. Danas recimo uprkos tome što je otvoren za različita mišljenja, nedvosmisleno podržava određene politike i poetike i ne vidim razloga zašto ne bi postojala novina koja bi se (pismeno) zalagala za drugačije politike i poetike. To možda ne bi bilo u saglasju sa imperativom srpske sabornosti, ali bi bilo vrlo korisno, jer mešanje baba i žaba i spajanje nespojivih stvari nije sabornost nego papazjanija. I to vrlo bljutava. Zato što se – uzmimo primer Politikine papazjanije – neskriveno vidi da menadžment i urednica jedva prikriveno naginju jednoj strani čaršije, dočim tekstove sa čaršijske druge strane objavljuju čisto da bi namakli demokratski legitimitet. Ali ipak ne treba svaljivati sve drvlje i kamenje na Politiku, a naročito ne na Politikin zabavnik, jer je Politikina uređivačka politika u dlaku ista kao i državna, a zna se da iver ne pada daleko od klade.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

