Koliko me je razgalio postpraznični predlog Branka SPS Ružića da se okanemo „lažne moralnosti“ i da, posledično, u zemlji Srbiji legalizujemo prostituciju, toliko me je, da izvinite, i iznenadio, jer sam ja u prostodušnosti mislio da je u Srbiji prostitucija – i to u svim njenim pojavnim oblicima – oduvek bila legalna. Ništa nikada nije ukazivalo niti sada ukazuje da nije tako.

Obično dobro obavešteni izvori su mi potvrdili da Picin park, Plavi most i ostale gradska i prigradska sastajališta pučkih prodavačica ljubavi rade punom parom, ali u tom grmu i leži zec: Ružić cilja na takozvanu elitnu prostituciju, a ja tvrdim da je ta sto puta legalnija od picinoparkovske. Ono, fakat, pročitao sam pre neki dan da je stanovita Mimi Oro safatana u bludnom prekršajnom delu, ali sam, paranoičan kakav sam, momentalno posumnjao da to nije posledica nelegalnosti daminih poslova i dana, nego nečije smeštanje nekom Zeki Rodžeru. Što uopšte nije daleko od istine. U tom smislu podržavam Ružićev predlog. Ako se kupovna ljubav legalizuje, stvari će biti transparentnije, seksualne radnice bezbednije, a stopa kriminala manja.

Ružić, naravno, nije propustio da, pored ostalih blagodati legalizacije kurvarluka, pomene i finansijski momenat. Sestre noći će, kaže Branko, uredno plaćati porez, a to će, pretpostavljam, značajno povećati naš kilavi budžet, iako mi nije baš najjasnije da li će legalizovane cice morati uza se da nose fiskalne kase i gde će da ih drže. I kako će, konačno, praviti obračun? Ne ide, brate, da na fiskalnom računu – koji će možda dospeti u ruke nekog poštenog srpskog domaćina – piše, recimo: dva pušenja x 25 € – da ne zalazim dalje u sitna crevca – i na kraju: total: 350.

Nego da se mi okanemo zajebancije. Druge mene stvari iz Ružićevog legalističkog izlaganja interesuju, naročito ono mesto na kome kaže da je elitna prostitucija godinama bila tabu tema – tu ga Branko malo pretera, uopšte to nije neka tabu tema – i da je elitna prostitucija imala zaštitnike upravo u nekim predstavnicima državnih organa“. Opa, bato? Kojim „državnim organima“, o tome Ružić ni mukajet, ali ćete se, nadam se, čestnejši publikume, složiti sa mnom da je malo verovatno da se zaštitom elitne karambe bave sudije Ustavnog suda, oficiri i podoficiri Vojske Srbije ili, da kažemo, činovnici kojekakvih popečiteljstava. Na osnovu iskustva iz gomile pročitanih krimi-romana rekao bih da se zaštitom elitne prostitucije bave – i da se u zaštitu debelo ugrađuju – zaposlenici jednog državnog organa koji je i vlastan (i dobro opremljen) da tu zaštitu i pruži i to organa kojim je doskora zapovedao Ružićev partajprezident i partajgenose, Dačić. A vi pogađajte koji je to organ. Koji – za razliku od Crvenog Bana – ne podleže oporezivanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari