Sve je počelo u Politici psihodeličnim feljtonima i još psihodeličnijim „odjecima i reagovanjima“, a završiće u tabloidima koji su – tvrd vam stojim – preuzeli vlast u ovoj sluđenoj državi. Te štampane stvari već poodavno najavljuju hapšenja, smene i zglajzavanja, a odnedavno su počele i da cinkare na najpodmukliji mogući način. Sve, naravno, za dobro Srba, Srbije i svih srpskih zemalja.


Šta me je navelo na ovako sumorne pomisli? Intuicija, cenjeni publikume, intuicija. Ugledam, recimo, juče na sajtu jedne eminentne žutare vest da je Olja Crnogorac pala u antialkoholnoj akciji saobraćajnog sejmenluka. Popila žena neku više, naletela na patrolu, zaptije joj poturile onu spravu za merenje alkoholnih promila, posle predali slučaj sudiji za prekršaje, sve po redu i zakonu. Na prvi pogled. Na drugi pogled, to jest na drugoj fotografiji postavljenoj tik iznad snimka policijske akcije, vidimo rečenu damu, usnimljenu od strane paparaca, kako u kafiću (kafani? pajzlu?) ispija neku žestinu. I tu mi puče pred očima. Momentalno ukačih da su novindžije ne bi li napravili vest – jer nije vest da neko u ovoj zemlji pije – pozvale saobraćajnu muriju i prijavile Crnogorac Olju, sa sve detaljima: u kojoj je birtiji, kada je krenula i kuda se zaputila.

Jer znate šta, jeste da Ozna sve dozna i da je uvek budna, ali njeno sveznanje mnogo duguje ovdašnjoj endemskoj sklonosti ka potkazivanju. Uprkos, međutim, sveznanju i (sve)moći Ozna ipak nije u stanju da nahvata sve dilbere i sve đevojke koje voze „pod gasom“. Saobraćajci, naime, rade po principu slučajnog uzorka. Nameste se, tako, u sitne sate u neku prometnu ulicu i zaustavljaju sve što se vozi u sitne sate, kada verovatnoća da mnogi voze pripiti raste geometrijskom progresijom. Pa čak se i tada mnogi bekrija provuče nekažnjeno. Ne mogu ljudi da postignu. Navala je, a treba i papirologiju završiti.

Učestanost sa kojom u poslednje vreme starlete padaju na alko-testovima značajno premašuje prosek koji sam prilično arbitrarno procenio na jednu uhvaćenu pijanduru na svakih petsto. A to me navodi na pomisao da policija ima pomagače među paparacima i tabloidnim novindžijama. Tako je sit i onaj moj vuk, a i ovce su na broju. Zaptije dobiju pohvalu „za savesno vršenje dužnosti“, a tabloidi imaju vest. Ali šta ćemo, dame i gospodo, kada pijana pevaljka u saobraćaju više ne bude privlačila pažnju cenjenog tabloidnog publikuma? Setite se samo kako je naivno počeo Veliki brat. Pribojavam se da bi – u potrazi za vestima – tabloidi mogli pribeći i organizaciji otmica, pa čak i gorim stvarima. Mislite o tome.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari