Onomad, kada je gostovao u Utisku nedelje, Jego ex Sijatelstvo nije prikrivao razočarenje svojim nekadašnjim učenikom i docnijim popečiteljem inostranih dela, Jeremićem, koji, pak, odavno nije gostovao u mojim utiscima.

Pritajio se Vuko. Ispekao, da kažemo, zanat. Došlo mu iz dupeta u glavu da je dreku isplativo dizati samo kada iza njega stoji moćna stranka i još moćniji patron, a da – kada je takozvani samostalni poslanik – valja držati low profile. Šta je to, dakle, uradio Vuko što je toliko razočaralo Tadića? Kao samostalni poslanik podržao nešto apstraktno u Skupštini da bi zauzvrat dobio nešto opipljivo, to jest kintu za onu njegovu NVO. Da li je to, pitate se, mene razočaralo? Jok, more. Neću, naravno, pohvaliti Jeremića, ali moram vam skrenuti pažnju da on nije uradio ništa što se inače ne radi u (o, prazna patetiko!) Domu narodne skupštine.

U rečenom domu takve su stvari, cenjeni publikume, uobičajena praksa. Ako ponekad, da kažemo, zafali glas-dva za neki „važan“ zakon, to nipošto ne znači ( a trebalo bi da znači) da taj zakon neće proći i da će biti vraćen na doradu! Daleko od toga. U takvim situacijama „šef poslaničke grupe“ (ili, češće, njegov envoy) stupa u kontakt sa tvrdoglavim poslanicima, zatvara se sa njima u gluvu sobu, a kada napokon izađu, envoy je lakši za jednu, dve, tri – koliko već treba – podebele koverte, a poslanici, kada za to kucne čas, disciplinovano glasaju za zakon koji do juče očima nisu mogli da vide. To je, verovatno, poznato Overlordu Vučiću – ta, u onoliko je navrata bio poslanikom – ali do sada nisam primetio da je u Domu narodne skupštine otvorio front vekovne borbe protiv korupcije.

Pa u tom smislu, dame i gospodo, ako se ponekad pitate zašto je srpska demokratija ovako manjkava, a Srbija ovoliko siromašna, znajte da je to zato što se „izabrani predstavnici naroda“ žestoko sprdaju sa samom idejom demokratije. Jer – pazite – ako se korupcija zapatila u Domu narodne skupštine, šta očekivati od, recimo, popravnih domova? Malo-malo pa neki lekar zaglavi na robiju zbog mita od petsto evra, a ja ne pamtim da je neki poslanik ili odbornik zbog primljenog mita – a tušta je i tma takvih – izgubio bar poslanički/odbornički imunitet. Držim da je to nepravedno. Podmićeni lekar te bar operiše, pa ako ti ne zaboravi skalpel i gazu u trbušnoj duplji, mito se onoliko ispatilo. Skupštinska mita ne da nam se ne isplate, nego nam se žestoko obijaju o glavu. Na takvu bi demokratiju, tvrd vam stojim, pristao i samodržac Sulejman Veličanstveni, koji ovih dana nezvanično boravi u Beogradu. Sve bi bilo isto, onako kako on hoće, a imao bi više vremena za svoje mnogobrojne žene. Ako razumete šta sam hteo da kažem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari