Dok Cvijan nije eskalirao, mislilo se da poslednja umire Nada Kolundžija, sada znamo da poslednja umire Nata Mesarović. Pustiše na sve otvorenijim televizijama seks, laži i video trake.

I imadosmo šta da vidimo. A šta smo videli? Šta smo videli, o tome će biti reči u ovoj kolumni. Elem, svakakvih je ovde vlada bilo, svakakvih projekata, reformi i preobražaja, ali sve do skora kakve-takve konce su držali državotvorci i „državnici“. Odnedavno, međutim, svedoci smo tihog preuzimanja vlasti od strane „trećeg ešalona“, prisustvujemo tihoj revoluciji bezličnih činovnika; ništa me ne bi čudilo da Cvijan prekosutra bude predsednik republike ili premijer. Ne bi to bilo ni bolje ni gore. Ne treba se ni radovati ni plašiti. Pitanje je: kako i zašto? Zašto, počem, mesecima slušamo Natine priče o legalnosti i legalizmu i reizbornoj besprekornosti? Zašto su Cvijani u žiži medijske pažnje? Zbog čega su, za ime boga, vesti o prelascima osrednjih inženjerki i tehničara udarne? Šta je to tako primamljivo u SNS-u što sve više privlači mlade, ne tako mlade, ambiciozne, nadobudne i željne para?

E, bato. Biće da su rukovodeće strukture, zanete metafizčkim i kosmičkim problemima, prepustile isuviše toga tehničkom osoblju. Mi smo ljudi od misije, računaju, a ova deca – ona su tu da nam sastavljaju podsetnike i kupuju bureke. Mi smo im, u neku ruku, idoli. Za javnost se to kaže – tim. Firma, burazeru. Logistika, pak, videvši državnike sa one strane ekrana, u jednom momentu shvata krucijalnu stvar. Recimo da tok misli ide ovako: „Pa, čoveče, priča im je prazna; kad je ne pričaju potpuno su isti kao i mi, logističari, a možda su čak i gori. Zašto MI ne bismo bili ONI? Dobro pitanje. Kako to već ide, uvek se tu nađe zainteresovana politička snaga koja će rado pružiti utočište žednima pravde i poštenja. Ne znam koliko ta politička snaga, u ovom slučaju SNS, ima poverenja u novopridošle kadrove? Da sam ja SNS, ne bih imao ni trunke. Ali daleko sam ja od SNS-a. Ovi su radosni. Oni drugi su malo žalosni, ali se pretvaraju da ih boli uvo. Šta, međutim, mi sirotinja raja možemo očekivati od seksa, laži i video traka? Seks sigurno ne. A izgleda da će laži i traka biti sve više. A izvan laži, ovo u čemu živimo zove se klijentistička satrapija. Da l’ da prevodim. Nema potrebe. Kome je jasno – jasno je, kome nije neće mu nikad biti jasno. Država više nije ni u rukama političke klase, a ni to nije bilo dobro rešenje, pala je u ruke sitnih činovnika. Svaki od njih ima kamericu, svaki od njih drži šefa u ruci, a horizont nije naročito širok: platica i malo privilegija. Policija, hvala bogu, stoji na prilazima gradova i naplaćuje neupaljena svetla. Pa je l’ evropski? Jeste.

Nije daleko dan kada će Boris i Toma morati da kupe fotoaparate. Pa da slikaju sekretarice i sekretare. Pa kad činovnici pohase i puste klipove, da i oni izvade snimke iz arhive i da televizijama proslede snimke sekretarica koje kradu po buticima. Pa onda, kome opanci kome obojci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari