Jutros se pričestio. Sinoć, odmah posle informativnog razgovora, došao kući, oprao noge, pomolio se i otišao na spavanje. Naspavao se. Ja mirno spavam.

Juče Strahinja Alkatraz zapeo da uveče slavimo nekakvog njihovog Svetog Valentina i našeg Svetog Trifuna, složili se i Nemanja Dozer i Luka Čita i Lazar Kep i svi naši, ali ja sam bio PROTIV. Meni taj njihov Sveti Valentin i naš Sveti Trifun dođu ko Boro i Ramiz, a ja samo kad čujem ono Ramiz – hvatam se bezbol palice. Odgovorim ih. Celo poslepodne smo kod Lazara na gajbi evocirali uspomene na prošlonedeljni trijumf košarke i nas srbskih navijača. Čovke lepo kaže da smo mi uljudni i obrazvani mladi ljudi, budućnost naše Otadžbine, i da samo neprijatelji srbskog sporta traže da nas zabrane.

Evo ja. Ja sam pročitao Molitve na jezeru našeg Svetog Nikolaja Velimirovića, dvaput. Zbog snažnijeg doživljaja, jednom sam čitao u trskaru Babejića bare, dole, podno Poprdljaka. Tu sam i fasovo lakšu upalu pluća. Ili tu ili za BOGOJAVLJENJE kad sam ono plivao za Časni krst. Ima pravo Čovke.

Čuli smo mi i da njihov Papa dao ostavku. Čovke kaže izmatufio matori pa dao. A ja nešto mislim: sad je pravo vreme da sve stvari dođu na svoje mesto, da sad mi izaberemo našeg Papu, Pravoslavca. To bi bila još jedna pobeda Istine i Pravde, trijumf SRBSTVA.

Nemanja Dozer kaže da to ne bi valjalo, jer kako onda da karamo ustaše kad je naš Papa i njihov Papa. Stvarno zajebano.

Ja sam se jutros pričestio kod našeg popa Đure. Nije Papa ali je naš, on je i mog ćaleta blagosiljao kad je ono polazio da oslobađa Vukovar i srbsku nejač svih srbskih zemalja. Očistih se jutros od svih grehova. A ovo što su nas zvali na informativni razgovor povodom poslednjih nemilih događaja u Kragujevcu, to nije nikakav greh, greh je kad smo onog Uštirkanog stranca poslali na Ortopediju. Ne, ni to nije greh, to je bila greška: mi mislili da je peder a on nije. Nije greh ni ono s onom garagankom, odkud smo znali da je retard. Greh je kad ne slaviš Krsnu slavu, kad ne plivaš za Časni krst, kad ne voliš Otadžbinu.

I greh je kad slaviš tamo nekakav Dan mrmota što je bio u onu tamo prošlu subotu. Pazi, Dan mrmota! Šta će nama mrmoti kad imamo našu mečku. Šta će nama nekakav jučerašnji Dan zaljubljenih, to su ona dvojica – njihov Sveti Valentin i naš Sveti Trifun, Boro i Ramiz. Šta će nama sve te njihove kerefeke kad mi imamo naš pravoslavni praznik SRETENJE GOSPODNJE. Dan kad se sreću zima i leto, dan kada naša mečka izlazi iz pećine da osmotri svoju senku, dan kad sam se pričestio.

A to što osvedočeni dušmani srbskog naroda govore da je zaigrala mečka i pred našom kućom, oko našeg vekovnog ognjišta, to oni lažu. Jer, Ko to kaže, ko to laže… zna šta mu sleduje. Od nas srbskih patriota.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari