
Novak Đoković je seriju turnira na šljaci počeo, blago rečeno, loše.
Na Mastersu u Madridu ispao je već u drugom kolu (u prvom je bio slobodan), porazom od Italijana Matea Arnalidija – 6:3, 6:4. Pre toga, Đoković je na startu Mastersa u Monte Karlu poražen od Alehandra Tabila, takođe, sa 2-0 u setovima. Oni koji malo više i bolje (preciznije) prate tenis pronašli su podatak da mu se ponovila 2006. godina.
Naime, te godine je izgubio na startu turnira u Monte Karlu i Barseloni. Te daleke 2006. godine, praktično na početku svoje karijere, Novak je kasnije osvojio svoju prvu ATP titulu, Otvoreno prvenstvo Holandije. Đokovića odavno ne interesuju titule na ATP turnirima, pa ni trofeji na Mastersima. Ti turniri mu, pre svega, služe za treninge pred Grend slemove.
Najboljeg sportistu Srbije svih vremena su i pre ovih poraza „terali“ u penziju. Zapravo, Đoković nikada nije dobio adekvatan tretman ne samo u svetu već ni u Srbiji. Istina, bio je „drag i rado viđen gost“ dok je osvajao trofeje i medalje. Međutim, odnosi su „zahladili“ kada je Đoković podržao proteste protiv Rio Tinta, odnosno iskopavanja litijuma, a kada je podržao studentske proteste postao je „persona non grata“.
Osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Parizu Đoković je, uz vaterpolistu Dušana Mandića koji je odbijanjem da se rukuje sa Aleksandrom Šapićem i podršci studentima, takođe na „crnoj listi, bio glavni pretendent za dobijanje laskavog priznanja – najbolji sportista Srbije. Međutim, prošao je i april a Olimpijski komitet Srbije još nije proglasio najbolje sportiste za prošlu godinu. Koliko je Đoković nepoželjan najbolje se videlo kada je preCednik „falsifikovao“ i pismo osmogodišnjeg dečaka. „Mnogo volim Srbiju. Treniram košarku i gledam Evroligu i volim Nikolu Jokića.
Živela Srbija“, „pročitao“ je Vučić pismo mladog dečaka. Na njegovu žalost, neoprezni kamerman je snimio to pismo i na njemu je ustvari pisalo: „Mnogo volim Srbiju. Gledam prvaka sveta u tenisu Novaka Đokovića“. Ne bih se mnogo začudio ako preCednik ne naredi da se prefarba avion i da umesto Novak Đoković bude Nikola Jokić. Ne bi mu to bilo prvi put (razbijanje table sa imenom Zorana Đinđića i stavljanje Ratka Mladića).
Za samog preCednika i njegove saradnike svaki poraz Novaka Đokovića je njihova pobeda. Prorežimski mediji, tabloidi pogotovu, naslađuju se neuspesima najboljeg tenisera sveta, ali ga više ne teraju u penziju. Jer, šta ako Đoković prestane da igra tenis i studenti odluče da ga stave za nosioca liste…
Iskreno, sumnjam da je tako nešto moguće, ima on pametnija posla, mnogo čega se lišavao zbog tenisa, a ne jednom je rekao da mu je porodica na prvom mestu, možda će uzeti da uči da svira saksofon, ili… Ali o tom potom. Đoković će ove godine, ako bude zdrav, sigurno učestvovati na Rolan Garosu, Vimbldonu i US openu, a posle…
Kao što studenti kažu da će kraj protesta biti onda kada budu ispunjeni njihovi zahtevi, to jest kada oni to kažu, tako će i Đoković završiti karijeru kada on to bude odlučio.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.