Šta bi Hristos uradio na tvom mestu, svešteniče? 1Foto: Privatna arhiva

Po hrišćanskom predanju Bog je čoveka stvorio prema svome podobiju, a svoga Sina, Isusa Hrista, od svoje suštine, kao čoveka među ljudima, sa svim ljudskim mogućnostima čulnog reagovanja, osećanja bola i zadovoljstva i logičnog donošenja zaključaka.

Dopustio je zatim, Gospod Bog, da njegov Sin oseti ljubav bez premca i propati ljudsku muku do kraja, ustajući protiv predrasuda i licemerja, kao slobodan čovek, kažnjen, dakle, teškom kaznom smrti na ovome svetu zbog svog besprekornog moralnog postupanja.

Na jasan i razgovetan način, pokazao je Bog kakva je strašna nagrada čoveku nepokornom, u dostojanstvenosti doslednom: da bude ponižavan, izrugivan i na kraju ubijen, a od malog broja onih koji su dostojni istog prometejskog podviga, ljubljen bez interesa.

Vidimo šta znači biti uzor, ali šta znači imati uzor? Nek nam za to u pomoć pritekne jedan božanstven stvaralac među nama – Ken Louč sa svojim delom „Tražeći Erika“ (Looking for Erick), prema scenariju ne manje briljantnog Pola Lavertija.

Socijalno dosledan u saosećanju s problemima takozvanog malog čoveka, Ken Louč u ovom filmu daje primer antijunaka koji nimalo ugodnu, gubitničku situaciju u kojoj se zatiče, svojom voljom preokreće u pobedničku, a sebe u heroja.

Tri stvari je, s didaktičkim predumišljajem, ukrstio ovde Ken Louč kako bismo posle projekcije iz dvorane izašli ushićeni, s uverenjem da smo i sami kovači sopstvene sudbine.

Prvo, to je pitanje uzora. Svom antijunaku Eriku – poštaru koji iz prvog razvedenog braka ima ćerku koja tek što se porodila, a iz drugog, takođe razvedenog, dva pastorka o kojima se stara, a koji prema njemu ne pokazuju nimalo poštovanja – scenarista i reditelj podaruju gurua, imenjaka Erika, Erika Katonu, slavnog golgetera fudbalskog tima Mančester junajted. Ovaj slavni Erik uzor je neslavnom Eriku.

U stvari, Katona je projekcija Erika poštara. Šta bi Erik Katona učinio kad bi bio na mom mestu – to je pitanje koje samohrani otac sebi postavlja. Katona je lični savetnik, a Erik poštar, onaj kome je savet nasušno potreban.

Katona odgovara na egzistencijalna pitanja koja tište Erika i upućuje ga na rešenje problema. Erik golgeter je Eriku poštonoši poput gurua kakvog je imao i kakvog je opisao slavni psihoanalitičar Karl Gustav Jung. I Jung je, naime, ovako kao Erik sa Katonom, ako mu je verovati na reč, razgovarao sa svojim guruom tražeći savete,  guruom samo njemu poznatim.

Prvi uslov za promenu jeste, dakle, projekcija željenog stanja. Drugi se tiče načina na koji treba prevaliti put od zatečenog do željenog. Taj način otkriva se kao raspoloženje koje u ovaj virtuelni odnos, u ovaj introspektivni dijalog subjekta, unosi Katona svojim karakterom. On je, naime, spokojan u uverenju da se u svakoj situaciji nalaze i elementi koji su joj suprotni i koji je mogu ukinuti.

To je taj drugi uslov, spokojna vera u sopstvenu moć. Ako čovek doista želi da se izbavi, izbaviće se – njegova moć likvidiraće silu nametnute situacije. Izgleda kao bajka. I jeste bajka, ali bajke, ili ideje i pokreću realnost. U najgorem slučaju, pogibija pri ovakvom moralnom pokušaju i sama će ostati u znaku slobode, naime, u ime borbe za oslobođenje.

Treći uslov bez kojeg se, takođe, ne može, predstavlja savez prijatelja (udruživanje sličnih). Čovek sam odlučuje, ali ne može posve sam da reši sopstveni problem. To je egzistencijalna dopuna drugog uslova.

Na ova tri postulata počivaju i Loučov aktivizam i akcija njegovog junaka, poštara Erika, kojom će se, posle trideset godina, ponovo zbližiti s prvom svojom ženom, i, istovremeno, steći poverenje i duboko poštovanje svojih pastoraka. Šta je to Erik učinio, tražeći savet od Katone, svog alter ega?

Jedan od dvojice maloletnih posinaka o kojima se brine Erik, postao je čuvar pištolja brutalnog šefa kriminalne bande. Dečko ne želi da čuva taj pištolje iz kojeg hicima svako malo neko biva ubijen, ali je, pod strašnom pretnjom odmazde, uplašen za svoje najbliže, među kojima je i Erik poštar.

Kad sazna za to, Erik svojim prijateljima saopšti problem, a oni, onda, demokratskom raspravom dođu do rešenja. Niti vredi stvar prijaviti policiji, niti je moguće stupiti u otvoren sukob. Rešenje je da se kriminalac ponizi, da se to snimi i da mu se zapreti kako će snimak biti objavljen na kanalu YouTube ukoliko ne prestane da maltretira dečaka.

Prijatelji se udruže, navuku na glave maske s likom Erika Katone i krenu u akciju. Ono što je izgledalo nerešivo, rešava se jednostavno – potrebno je samo da čovek ima želju, valjan uzor i verne prijatelje.

Šta bi Hristos uradio na tvom mestu, svešteniče?

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari