U srpskoj Superligi trenutno najmanje dva kluba nemaju legitimne uprave, a ta najmanje dva su i prva dva na tabeli.

p { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; }p.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }p.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }p.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Crvena zvezda je, gle koincidencije, počela da dominira baš od časa kad je tadašnje rukovodstvo podnelo neopozive ostavke, naređala je od tada jubilarnih 25 pobeda i samo jedan remi. Izbori su još tad jesenas raspisani, zvanično je saopšteno „jer su navijači tako tražili“, par nedelja je trajala „neizvesnost“ oko mogućih kandidata za čelo kluba i onda – kraj. Nekako je nemušto saopšteno da je klubu pošlo dobro, da izbori znače destabilizaciju (kako poznato zvuči?!), te da od izbora ima prečeg posla. I to je bilo sve do dan-danas, Zvezda će bez ikakve sumnje osvojiti titulu šampiona, po prvi put u istoriji (poznato, takođe) bez uprave.

U najbližem komšiluku bilo je sasvim drugačije: Uprava pod kojom je Partizan započeo sezonu sačekala je da se posle gubljenja svake šanse u borbi za prvo mesto ispusti i velika prilika da se nešto napravi u Evropi, da bi abdicirala kad skoro više ništa nije imalo da se upropasti. Da, u saradnji sa svojim prethodnicima upropastili su i posao sa možda najtalentovanijim igračem sa ovog prostora Andrijom Živkovićem, i na svoju i na njegovu štetu. Povukli su se, ostavili da do izbora posao radi „radna grupa“ i, čudne li koincidencije, Partizan je počeo mnogo više da pobeđuje, naravno, nema tu zasluge radne grupe, ali nije isključeno da je u tome pomogla ona uprava tako što je „otišla“. Kratko rečeno: crno-beli su ukapirali da uprava za rezultate i nije baš neophodna, ali za razliku od komšija – prekasno.

Za razliku od Crvene zvezde u kojoj se to ne pominje, u Partizanu su za naredni utorak zakazali Izbornu skupštinu i već danima se po medijima lobira i žonglira za neke kandidate koji to zapravo još i nisu. Poslednji put se isto tako lobiralo i žogliralo, a onda je na dan Skupštine „izmišljeno“ sasvim novo čelno ime, koje je izglasala za to pripremljena glasačka mašinerija. Zato, ma kako izgledala kampanja, biće opet izabran neko ko je negde drugde, a ne na Skupštini za to odabran. Ili će se, po uzoru na komšiluk, primeniti formula odlaganja koja se statuta ne drži ko pijan plota, a dok traje odlaganje, na terenu ide najbolje.

U upravama srpskih klubova i inače sede političari ili njihovi sateliti, biznismeni koji su vrlo često i kontroverzni, lokalni moćnici i još poneko. U srpski fudbal može i da se uđe čista srca, ali ne može da se izađe bez prljavih ruku. Ili da se ne povlače isti takvi repovi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari