dina drugi deoFoto: LILO / Sipa Press / Profimedia

Spektakl Dina: Drugi deo Denija Vilneva još uvek se prikazuje u bioskopima i, ukoliko vam se prvi deo dopao, drugi morate obavezno pogledati na velikom platnu.

Dina: Drugi deo je film koji je do poslednjeg zrnca pravljen grandiozno, kao spektakl koji morate doživeti na što većem platnu i sa što boljim zvukom, pa makar i nemao 3D kao svoj prethodnik.

Naravno, u pitanju je druga polovina priče koja je započela u filmu Dina iz 2021. godine i koju smo dugo čekali, usled odlaganja datuma premijere.

Ovaj film zaokružuje priču iz knjige Dina Frenka Herberta, prve u serijalu koji je uticao ne samo na književnike, nego i na muzičare i druge umetnike.

Nisam čitao ovaj serijal, iako mi prve tri knjige krase policu već duže vreme, te o filmu mogu da sudim samo na osnovu onoga što sam video na ekranu.

To me nije sprečilo da potražim koje su sve izmene urađene u odnosu na književni predložak i, bez previše otkrivanja, mogu da kažem da većina donosi nešto ličniju priču i zaokruženije krake.

Ove izmene prevashodno su došle na osnovu toga što je Vilnev u svom drugom filmu obradio kraći vremenski period nego Herbert u knjizi, te neki događaji prosto još nisu došli na red.

Kao i na kraju prvog dela filma, ni ovde radnja nije završena, baš zato što je Vilnev najavio da želi da radi nastavak, na osnovu romana Mesija Dine, ali jedna velika i bitna celina jeste zaokružena.

Nakon izdaje i raspada kuće Atreid, pratimo Pola i njegovu majku Lejdi Džesiku kako se kriju među Fremenima i uče kako da se uklope u njihovo društvo.

Ako ste išta videli o filmu, verovatno su paralele i mimovi na račun sličnosti ovog dela radnje i čuvenih scena iz filma Montipajtonovaca Žitije Brajanovo u kome Brajan tvrdi da nije mesija.

Ovde to radi Pol, samo je razlika u tome što mu ostali ne veruju, sa izuzetkom Stilgara, koga u prilično iskarikiranoj verziji tumači za humor inspirisan Havijer Bardem.

Iza svega toga krije se mnogo ozbiljnija priča o preživljavanju i pružanju otpora u strpljivim i istrajnim naletima, sa ciljem da se potkopa nadmoć Harkonena.

A ukoliko se prisetimo prvog dela filma, Harkoneni su došli da kontrolišu čuveni začin na Arakisu i nalaze se na vrhuncu moći, pa čak i ucenjuju jadnog, starog imperatora koji im je pomogao da dotle dođu.

Pored svega toga, tu je i deo priče o Bene Geserit, grupi koja vuče konce u skoro svakoj kući, dinastiji i porodici moćnika i koja zakulisnim radnjama utiče na ustrojstvo poznatog sveta.

Njima pripada i Lejdi Džesika, koja dobija sve veću ulogu, ali i Margo Fening, u tumačenju Lee Sejdu, kao i princeza Irulan (Florens Pju), ćerka gorepomenutog imperatora.

Dina 2 je retka bioskopska zverka

Deni Vilnev sve ove niti priče gradi polako i majstorski, sa uverljivim scenama preživljavanja u divljini Arakisa, ali i borbe na mračnoj planeti Harkonena.

Tu u prvi plan dolaze prelepi vizuelni efekti, napravljeni sa najmanjom mogućom količinom digitalnih izmena, već sa puno praktičnih efekata.

A i digitalni vizuelni efekti su bez greške, naročito kada se pojave crvi i kada izađe crno sunce na planeti Harkonena.

Može se reći da je gluma fenomenalna, da Timoti Šalame dobija malo više prostora nego u prvom delu i da brojni sporedni glumci koriste svaki trenutak na velikom ekranu.

Od Stelana Skarsgarda smo na to i navikli, a Ostin Batler je sjajan i zastrašujuć kao Fejd-Rauta Harkonen, dok takođe odlični Dejv Botista dobija nešto manje prostora u fokusu.

Jedini izuzetak od ovog pravila je Zendaja, koja kao princeza Čani tek na kraju filma pokazuje koliko dobro ume da glumi, jer pre toga više deluje kao nezainteresovani turista na setu.

A možda i glavni razlog zbog kog treba da pogledate film Dina u bioskopu je zvuk, koji je prosto rečeno maestralan, od samih zvučnih efekata do saundtreka veterana Hansa Zimera.

Pojedini trenuci toliko su uverljivi baš zbog tog zvuka da će vas taj osećaj držati i nekoliko sati po završetku filma.

Radnja nas vodi u donekle očekivanom pravcu čak i ako niste čitali knjige kao ja, jer se neke stvari mogu pretpostaviti iz same postavke, ali verujte da iznenađenja i te kako ima.

Izmene koje je Vilnev napravio u odnosu na knjigu čine da pojedini trenuci budu zadovoljavajući za nas kao gledaoce i daju fin pečat tome što se vidi da radi od srca.

Sindrom „belog spasioca“ ovde dolazi do izražaja i vidim da su mnogi to istakli kao zamerku, ali treba imati u vidu da je prva knjiga napisana još 1965. godine, a da Polova priča još uvek nije gotova.

Kraj ovog filma nagoveštava da ni on nije baš moralno najčistija osoba i da nije samo spasilac, već i uništitelj, kao što mu predviđaju brojne vizije.

Pored toga, moram da napomenem i da su pojedini ljudi istakli paralele sa serijalom Ratova zvezda, ali su zanemarili činjenicu da je književna Dina njihova preteča.

Takođe, moram da istaknem da je ovaj film pokazatelj kako se može fino balansirati između akcionih sekvenci, ličnih motivacija i osveta koje se kuju polako i sprovode sa zadovoljstvom.

Možda dužina trajanja neće prijati svima, naročito kada se uporedi sa filmom Dejvida Linča iz 1984. godine, ali ovo je svakako verzija koja je više u duhu izvornika.

Pošto nikad nismo videli i nikad i nećemo videti verziju Alehandra Hodorovskog, a mini-serija Dina iz 2000. godine ne može da se poredi budžetski, ovo je ipak definitivna adaptacija Herbertovog dela.

Dina: Drugi deo je još jedan podsetnik, nakon Dolaska i Istrebljivača, da Deni Vilnev voli i ume da radi u žanru naučne fantastike, tako da ja jedva čekam njegovu filsku adaptaciju još jednog klasika ovog žanra – Susreta sa Ramom Artura Klarka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari