Godine moje mladosti 1

Službeni glasnik predstavio je danas treću knjigu iz svoje mlađane biblioteke „Violinski ključ“ – „Godine moje mladosti“ Artura Rubinštajna, najavljenu kao „biografija velikog pijaniste i najsrećnijeg čoveka 20. veka“.

Rubinštajnovu zapravo autobiografiju koja obuhvata period od njegovog rođenja do Prvog svetskog rata sa engleskog je prevela Vera N. Ilić, a o knjizi su govorili urednik i autor biblioteke „Violinski ključ“ Aleksandar Gatalica i direktor Glasnikovog Sektora za izdavanje knjiga Petar V. Arbutina. Za kraj 2019. najavljen je i drugi deo autobiografije ovog velikog pijaniste „Sve moje godine“.

„Usuđujem se reći da sam ja i dalje najsrećnija ličnost koju sam ikada upoznao. Ovako pretenciozno tvrđenje treba objasniti. Moje shvatanje sreće rođeno je onoga tužnog dana u Berlinu odmah posle pokušaja samoubistva. Bilo je to iznenađujuće otkriće i od tada zauvek sam naučio da volim život ne postavljajući uslove“, već na koricama ove knjige Rubinštajn objašnjava svoje poimanje sreće, koje ga razlikovalo od većine kolega.

– Pijanisti su uglavnom povučeni ljudi, nalik mađioničarima koji vežbaju u tajnosti i tišini sa željom da veštinom zasene publiku na sceni. Kad se svetla ugase, postaju tihi i zbunjivi. Rubinštajn ne podleže tom stereotipu. On je od radosti i sokova života napravio svoj pijanizam. Nije voleo da vežba, slavu je stekao kao zreo čovek u 47. godini – ispričao je Aleksandar Gatalica.

Petar Arbutina je velikog pijanistu opisao kao čoveka koji potvrđuje misao Dušana Radovića da „uspevaju samo deca koja ne slušaju roditelje“. U „Godinama moje mladosti“ Rubinštajn je smestio svoje detinjstvo u Poljskoj, i dečaštvo u Berlinu, prve pokušaje da bude slobodan umetnik, ratne godine u Engleskoj, pišući o knjigama koje čitao, umetnicima sa kojima se družio, svom burnom ljubavnom životu… Kako se juče čulo, „ovo je biografija rokenrol zvezde, jer su slavni pijanista i njegovi prijatelji tako živeli“. Kao i u svim knjigama iz biblioteke „Violinski ključ“ posebno mesto imaju fotografije, ne samo Artura Rubinštajna nego i njegovih savremenika, kojih nema u originalnim izdanjima pošto su deo uredničkog truda u Službenom glasniku.

Artur Rubinštajn (1887-1982) rodio se u Lođu u porodici poljsko-jevrejskog porekla, a od 1946. bio je američki državljanin. Karijeru je započeo 1897. turnejama širom sveta, a muzički kritičari ocenjuju da su „poštovanje partiture, objektivan pristup autoru i delu, uz lep, mekan ton i bogatu interpretativnu imaginaciju obeležili njegova velika tumačenja Šopenovih, Betovenovih, Šumanovih dela, kao i španskih majstora klavira“. Bio je popularan, snimio je veliki broj proča, a pre dve decenije – 1999. Tajms ga je posthumno proglasio ličnošću godine.

Rubinštajn je u Beogradu gostovao 1927, o čemu je Stanislav Vinaver, kao muzički kritičar i novinar, napisao niz članaka, kritika i eseja, koje je u okviru njegovih sabranih dela Službeni glasnik 2015. objavio u knjizi „Muzički krasnopis“. Vinaver je tad zapazio da je „virtuoz vrlo pristupačan i skroman čovek, te da ga druženja sa kraljevima, premijerima i najslavnijim umetnicima nimalo nisu promenila“. Zauzvrat, od Rubinštajna je saznao da ovaj pijanista „ne radi, ne vežba“, da „prođu dani da ne dođe do klavira osim što daje koncerte“. Rubinštajn je u Beogradu ponovo gostovao 1966. godine.

Planovi

Biblioteka „Violinski ključ“ u 2019. baviće se uglavnom pijanistima. Pored predstavljenog prvog i najavljenog drugog dela Rubinštajnove biografije u njoj će biti objavljeni i Gataličina knjiga „Rubinštajn protiv Horovica“, kao i najkompletnija biografija Sergeja Rahmanjinova. Za 2020. najavljena je knjiga o austrijskom kompozitoru Francu Šubertu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari