Izvođenjem „Korešpodencije“, počeo Jugoslovenski pozorišni festival u Užicu 1Fotografije: Izpredstave„Korešpodencija“

Komadom „Korešpodencija“, po tekstu Borislava Pekića, u režiji Gorčina Stojanovića i izvođenju ansambla Zvezdara tetra, koji je publika ocenila sa 4.36, u Užicu je počeo 23. Jugoslovenski pozorišni festival – Bez prevoda.

Na festivalu se, po oceni selektora, prikazuje sedam najboljih predstava iz prošlogodišnje produkcije u regionu, bez obzira na pozorišni žanr ili poreklo pisca.

Pozorišna dvorana je bila puna, a publika je odlično reagovala na komad, koji je deo Pekićevog obimnog dela „Zlatno runo“, za koji je dramatizaciju uradio Borislav  Mihajlović Mihiz. Glumci Branislav Lečić, Slavko Štimac, Anica Dobra, Joakim Tasić, Jelena Stupljanin i Branko Vidaković nagrađeni su dugotrajnim aplauzom.

Epistolarnu komediju o cincarskojtrgovačkoj porodici Njegovan s kraja 1847. i početka 1848. godne, u vreme građanske revolucije u Beču i Beogradu, glumci, koji skoro sve vreme sede, uspeli su da, zanimljivim rediteljskim i glumačkim rešenjima, komadu daju posebnu dinamiku i da se na sceni, nalik kabareu, bordelu i cirkusu, ironično poigraju sa velikim istorijskim temama, mitovima i pokušajima stvaranja građanskog društva.

Navodeći da je želeo da postavi sva tri srpska komadakoji se bave 1848. godinom, poput Sterijinih „Rodoljubaca, „Maske“ Crnjanskog i Pekićeve „Korešpodencije“, Gorčin Stojanović je naveo da tekst Pekićev tekst „Korešpodencije“ „nije kratio, nego trimovao, neke delove radikalizovao, a nešto mu i dodao“, i podsetio na to da je Mihiz govorio da su njegove dramatizacije i adaptacije predlošci za izvođenje, a ne konačni pozorišni tekstovi.

– Ovo jeste Pekić, a ima i veoma mnogo Mihiza. Praktično, više sam dodao, nego što sam oduzeo tekstu“, rekao je Stojanović i ocenio da je „naše građansko društvo u večitom nastajanju i da su ovakvi komadi veoma aktuelni“.

Navodeći da je „Gorčin lukavo smestio komad u prostor između cirkusa i bordela“, Bane Vidaković je objasnio da je nova „Korešpodencija“ mnogo dinamičnija od istomenog i čuvenog komada, koji je premijerno izveden 1980. godine u Ateljeu 212.

Pohvalivši komad i igru glumaca i navodeći da „ne bi želeo da bude pogrešno shvaćen“, Amir Imširević, dramaturg i pisac iz Sarajeva, koji je na festivalu u ulozi kritičara, naveo je da je„u pozorištu zasićen Mešom Selimovićem i Ivom Andrićem“ i da mu se čini da su to „autori koje smo na silu naterali u teatar“.

– Da su želeli, oni bi pisali za teatar. Naterani smo da gledamo loše adaptacije i upravo iz tog razloga srećan sam što sam video ovu predstavu koja je, zahvaljujući Gorčinu, podjednaku pažnju podarila i glumcima i piscu“, ocenio je Imširević i dodao da je uživao u scenskom prostoru cirkusa i u navodnoj statičnisti, u kojoj su glumci naterali publiku da ih pažljivo sluša.

Otvarajući festival, za koji je rekla da je „osmodnevna Užička pozorišna republika“,  književnica i rediteljka Vida Ognjenović je poručila da je on „svetkovina teatarske smelosti, slobodnog zamaha igre i vrhunskih dometa“, te da je „pravo pozorište  permanentna borba protiv ravnodušnosti koja je njegov smrtni neprijatelj“.

„Festival će uskoro proslaviti četvrt veka. Time će poreći svaku skepsu i užegli malograđanski strah od remećenja mlakog mira i jalove poslušnosti, kao što sve to svojim delom, majstorski poriče veliki pesnik, dramski pisac i prozaista Ljubomir Simović, inače stameni potporni stub ovog festivala. Neka se zato festivalska zavesa večeras s ponosom podigne u njegovu čast“, poručila je Vida Ognjenović.

U holu Narodnog pozorišta otvorena je izložba fotografija sa prethodnog festivala, autura Radovana Baje Vujovića, uglednog užičkog fotografa, za koga je reditelj i profesor Božidar Đurović, otvarajući postavku, naveo da „nije samo revnosni hroničar festivala već 22 godine, nego i umetnik koji uspeva da kroz objektiv uhvati i ovekoveči suštinske, najimpresivnije trenutke glumačke igre“.

U Istorijskom arhivu Užice je priređena izložba o „SAD- Srbija od 1918. do 2018. godine, diplomatski i kulturni odnosi“, autora Bore Dimitrijevića i Miladina Milošević, a o stogodišnjici tih odnosa govorili su Timoti Stendart, predstavnik ambasade SAD u Beogradu, Bora Dimitrijević i zamenik gradonačelnika Užica Nemanja Nešić.

Takođe, u okviru pratećeg programa festivala, koji traje do 12.novembra, studenti Akademije umetnosti Novi Sad, u klasi profesorki Jasne Đuričić i Sanje Ristić Krajnov, danas u 16 časova igraće ispitnu predstavu „Slučaj Harms”.

Program do 12. novembra

Večeras će glumci NP Sombor igrati predstavu „Kad bi Sombor bio Holivud“, autorski projekat Kokana Mladenovića, a do kraja festivala publika će gledati: „Ožalošćenu porodicu“ (B.Nušić/Jagoš Marković, NP Beograd), „Zašto je poludeo gospodin R?“ (R. W. Fasbinder/ Bobo Jelčić, JDP), „Ukroćena goropadnica“ (V.Šekspir/Ivan Plazibat, HNK Split), „Pet života pretužnog Milutina“ (Milena Marković/Aleksandra Milavić Dejvis, Atelje 212) i „Krvave svadbe“, (Federiko Garsija Lorka/Igor Vuk Torbica, Grad teatar Budva i SNP Novi Sad). Poslednje večeri, u čast nagrađenih, ansambl NP Priština, koje je dislocirano u Gračanici, igraće „Strah i beda Trećeg rajha“ (B. Bretht/Slobodan Skerlić).

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari