"Najveći spomenik Đinđiću bi bilo poštovanje njegove borbe za bolju Srbiju": Sagovornici Danasa o skulpturi koja je gotova, ali nije postavljena 1Foto: Izdavačka kuća Arhipelag/Promo printscreen N1 Foto: Promo Foto: Beoinfo

Polemike i buka oko toga gde bi trebalo da bude postavljen i kako bi trebalo da izgleda spomenik Zoranu Đinđiću, da li je izbarano rešenje „Strela“ srpskog akademika, univerzitetskog profesora i vajara Mrđana Bajića i dramaturškinje i univerzitetske profesorka Biljane Srbljanović, koje je pobedilo na međunarodnom konkursu 2017. godine, zaista adekvatno, nije li apsurdno da spomenik Đinđiću podiže vlast na čijem je čelu Aleksandar Vučić i tako dalje… u većem delu javnosti odavno su utihnule.

Aktuelno pitanje koje se na godišnjicu ubistva premijera Zorana Đinđića uredno postavlja je kada će spomenik konačno biti viđen u javnom prostoru budući da je završen još 2020. godine.

Ko zna, imajući u vidu da na mestu na kome je planirano da bude, a to je na sred Vasine ulice, posao nisu još počeli ni arheolozi koji bi trebalo da istraže ovaj nalazima bogat teren pre njegove, kao i rekonstrukcije čitavog Studentskog parka.

Takođe, ne manje važno pitanje je i kakvu bi sudbinu imao ovaj spomenik u našoj aktuelnoj stvarnosti kada je, danas, mural posvećen Zoranu Đinđiću na platou ispred  Filozofskog fakulteta, osvanuo po ko zna koji put vandalizovan.

Jedna od naših najuglednijih istoričarki umetnosti Irina Subotić, pribojava se da je rešenje Mrđana Bajića teško uklopivo u realnost koju danas živimo.

– Eksperiment koji je ponudio Mrđan Bajić, jedan od naših najboljih, najvećih savremenih vajara, sadrži elemente koji se teško uklapaju u našu stvarnost, a nju pre svega karakteriše razarajuća agresivnost, nasilje i uništavanje svega građanskog, civilizovanog, krhkog… I ta vrsta spomenika, bojim se, ne bi odolela ovom vremenu – posebno ako se ima u vidu da je planirano emitovanje delova Đinđićevih govora – kaže Irina Subotić.

Prema njenim rečima, metafora spomenika je sjajna, ali brine da bi ona mogla da doživi dupli slom.

– Slomljena strela je sjajna metafora za rano slomljeni Đinđićev život, ali istovremeno i za našu pokleklu Srbiju. Plašim se da bi ta metafora doživela dupli slom, veoma brzo…

Rekonstrukcija Studentskog trga, koja se uz priču o spomeniku Zoranu Đinđiću u medijima, čini se, više usput pominjala a koja bi trebalo da se realizuje prema predlogu Borisa Podreke, čuvenog arhitekte i jednog od članova žirija Međunarodnog konkursa koji je učestvovao u izboru najboljeg rešenja za spomenik Zoranu Đinđiću, po oceni naše sagovornice je posebno problematična.

– Podrekin predlog za rekonstrukciju Studentskog trga je – po mom mišljenju – uništavanje kompletnog ambijenta tog građanskog dela Beograda: njegova ponuđena praznina je dokaz nedostatka ideje, osećanja šta je vrednost tradicionalnog Beograda, nedostatak poštovanja Zgrade Miše Anastasijevića, Kolarčeve zadužbine, Beogradske berze, a posebno Studentskog parka sa ogradom koju je projektovao prof. Milutin Borisavljević a koja je deo tog gradskog ambijenta koji se ne bi smeo menjati i obesmišljavati novim, praznim, bezidejnim projektima. Upravo na mestu gde je spomenik planirano da bude postavljen, arheolozi znaju da postoji izvanredno značajni nalazi ranohrišćanskog života u Beogradu – podseća Irina Subotić, dodajući da, nažalost, još nije došao na red taj posao – arheologa.

Prema njenim rečima, spomenik Zoranu Đinđiću je teško uklopljiv u ambijent u kome je planirano da bude postavljen.

– Teško bi se Đinđićev spomenik vizuelno i semantički dobro uklopio u ceo taj ambijent: najveći spomenik Đinđiću bi bilo poštovanje njegove politike i borbe za bolju, modernu evropsku Srbiju, a ne lažni znaci poštovanja neiskrenim dizanjem spomenika… Spomenik treba da dižu oni koji i zaista veruju i slede Đinđićeve ideje – zaključuje Irina Subotić.

Skulptura je gotova

Akademik i idejni tvorac skulpturalnog dela, spomenika “Strela”, Mrđan Bajić, na pitanje Danasa da li zna kada bi spomenik mogao da bude postavljen odgovara da ni on ni autorski tim koji su na njemu radili o tome nemaju informacije.

– Već više godina nemam novih podataka. Sama skulptura je već odavno dostupno završena (2020) i čeka da mesto – na kome je predviđena postavka – bude privedeno konkursnoj situaciji. Sasvim evidentno presek ose Platoa i ose Vasine ulice još je uvek daleko od te raspisom predviđene situacije, koja treba da omogući postavku zvučno-plastičke celine za Zorana Đinđića – kaže Mrđan Bajić za Danas.

U intervjuu o spomeniku Nedeljniku prošle godine on je između ostalog govorio i o mestu spomenika istakavši da ono ne treba da bude skriveno.

“Mesto sećanja na Zorana Đinđića ne može biti u nekom ćošku, mirnom parku ili na pustim novobeogradskim ulicama kako su pljuštali predlozi odasvud, a svi sjedinjeni u ideji da se spomenik skloni u neki ‘ćošak’. Mi ćemo strpljivo čekati da se predviđeno konkursno mesto uredi – kad god se stekle sve okolnosti. Kao što smo strpljivo, potpuno ubeđeni da radimo valjanu stvar, istrpeli opšte šikaniranje prethodnih godina“, ispričao je za Nedeljnik.

Takođe, o “privremenom postavljanju spomenika”, o kome se takođe pisalo u medijima Mrđan Bajić tvrdi za Danas da autori tako nešto nikad nisu spominjali, dodajući da je sama priprema terena za njegovu postavku kompleksna i da bi “bez ozbiljnog postavljanja temelja bilo nebezbedno plasirati tako visoku skulpturu u prostor”. U intervju Nedeljniku Mrđan Bajić se takođe dotakao i potencijalne ulične brutalnosti spram spomenika stradalom premijeru.

“Moj deo je bio da napravim da tone materijala, jake i otporne na svaku uličnu brutalnost, oblikovno izgledaju kao da lebde ka zacrtanom cilju. Biljanin da napravi da dokumentarni isečci postanu prikaz te britke misli koja će trajati, ali do kojih moramo da se probijemo izolacijom od okolne kakofonije i stišavanjem pre svega sebe.”

O izgledu trga i uklupanju spomenika u ovaj prostor nije mnogo govorio, budući da, kako je ispričao za Nedeljnik, i ne zna šta bi rekao više od „onih planova koji su bili javno dostupni pri raspisivanju konkursa“. „Pri izboru mesta bili smo više rukovođeni značenjem i simbolikom mesta, nego nekakvim estetskim uklapanjem u okoliš“, istakao je tada Mrđan Bajić.

Šta treba da se desi da bi se spomenik Đinđiću postavio

Arhitekta Đođe Bobić se takođe pita šta treba da se desi da bi se spomenik koji je gotov postavio, mada primećuje da svakako postoje problemi u vezi sa ovim prostornim potezom predviđenim za rekonstrukciju. Prema njegovim rečima, taj dragoceni memorijalni prostor, koji uključuje i prostor oko Filozofskog fakulteta, pretpostavlja jedinstveno rešenje.

– Tu je predviđena velika garaža, koja bi trebalo da jednog trenutka bude realizovana a na njenim plafonima, na slobodnom prostoru treba da se postavi i uređenje celog tog parternog prostora što podrazumeva i spomenik sa njegovim okruženjem. Da li će se sada čekati da se uradi ta garaža, pa da se onda postavi spomenik, što je neodrživo zato što će to trajati godinama, ili će se sada postaviti spomenik a onda će se videti kako će se realizovati ta garaža a da se spomenik ne ugrozi, otvoreno je pitanje – kaže Bobić za Danas.

U uklapanju spomenika u ambijent i to što bi „Strela“ trebalo da bude postavljena naspram spomenika Njegošu, Đorđe Bobić ne vidi problem.

– Meni to mnogo ne smeta. Grad je velika stvar i da li se sada na jednom mestu nalazi nekoliko spomenika ili samo jedan koji dominira to nije toliko bitno. Ovde je karakteristična situacija. Imate Studentski park, pa imate taj prostor ispred Filozofskog fakulteta sa onim prodorom ka Knez Mihailovoj, tako da je to jedan specifičan prostor koji može da podnese nekoliko obeležja događaja iz naše istorije ili pojedinih ličnosti. Meni to apsolutno ne smeta ali cela ta priča oko garaže nije dorađena do kraja – skreće pažnju Bobić.

On podseća da je Studentski trg istorijska celina i da će arheolozi ovde vrlo verovatno pronaći važne istorijske dragocenosti.

– Kad arheolozi počnu da kopaju pojaviće se nekakvo kamenje i dragocenosti koje su pravili Rimljani. Onda ćemo godinama da se pitamo šta ćemo sa tim, kako ćemo to spasiti, kakva garaža, kakvi bakrači… Možda će to i da pospeši postavljanje spomenika Zoranu Đinđiću jer sama priča oko te garaže će, hajde da se našalim, trajati vekovima – konstatuje Bobić.

Istorijski apsurd

Istorijski apsurd da aktuelna vlast podiže spomenik premijeru Zoranu Đinđiću za Đorđe Bobića je još jedna u nizu marketinških priča SNS -a koje plasira mimo činjenica iz prošlosti koje govore o njihovom odnosu prema ubijenom premijeru.

– To je opet jedna marketinška priča koje, kao i najveći broj drugih priča, ta vlast radi. Oni zapravo sada pokušavaju da pokažu da su oni univerzalni i da poštuju sve vrednosti koje su bile urađene, bez obzira na to što postoje zapisi u medijima gde su se oni ružnim i gadnim rečima tom gospodinu obraćali – zaključuje Đorđe Bobić.

“Strela” u retrovizoru

 Od obećanja predsednika Aleksandra Vučića 2016. godine da će spomenik ubijenom premijeru Zoranu  Đinđiću  biti otkriven 12 . marta 2018   na 15. godišnjicu njegove smrti,  do sada,  kada ne postoji  ni nagoveštaj kada će spomenik konačno biti postavljen prošlo je mnogo godina. Demostat, „u retovizoru“ donosi pregled najbitnijih momenata u vezi sa ovim  memorijalom.“Ako se vratimo u 2016, setićemo se i da Vučić nije propustio priliku da kaže da “njegova (Đinđićeva) Demokratska stranka nije našla za shodno da podigne spomenik Đinđiću da to uradi do 2012. godine”. Kako je istakao:”u Srbiji su reformatori stradali, i zbog toga što Srbi često od emocija i ostrašćenosti ne vide dalje”,piše Demostat.“Zvanična odluka o podizanju spomenika tragično stradalom premijeru doneta je u junu 2016, na sednici Skupštine grada, kada je imenovan i Odbor za podizanje spomenika. U martu 2017. Grad Beograd raspisao je međunarodni konkurs za idejno rešenje spomenika Đinđiću, podseća Demostat.Na konkursu je učestvovalo 40 autora, a pobedio je rad “Strela”, autora Mrđana Bajića i njegovog tima. Kako je saopšteno, spomenik će se nalaziti na renoviranom Studentskom parku, biće visok 6,2 metra, u obliku strele, čiji je pravac ka nebu, belo-srebrne boje. Kao ideja vodilja poslužila je misao Zorana Đinđića: ”Gledajte u budućnost, i tamo ćemo se sastati vi i ja”. Takođe, bilo je planirano da spomenik prati zvučna izolacija, kako bi se čule Đinđićeve reči.Vlada Srbije je 12. marta 2018. donela odluku da Gradu Beogradu izvrši transfer od 13.257.000 dinara, za podizanje spomenika ubijenom premijeru.Godine 2021. u pojedinim medijima je bilo objavljeno da je spomenik završen i da se nalazi kod vajara Mrđana Bajića. Kao prepreka za postavljanje spomenika navođena je “rekonstrukcija Vasine ulice, odnosno prostora između Studentskog trga i Vasine ulice”.U proleće 2022. zvanično je navedeno da bi “krajem sledeće godine trebalo da se stvore uslovi da se na Studentskom trgu postavi spomenik Đinđiću”. Kako je tada objasnio glavni urbanista grada, potrebno je da se najpre završi rekonstrukcija Vasine ulice i Studentskog parka i da se izmesti saobraćaj, kao i da se sprovede arheološko istraživanje tog prostora”.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari