foto Katarina Sopcicfoto Katarina Sopcic

U minhenskom Rezidencteatru prošle nedelje premijerno je izveden komad koji je dramska inscenacija kultnog Geteovog epistolarnog romana ”Patnje mladog Vertera” kao one-man-show u intertekstualnom kolažiranju sa tekstovima Karoline fon Ginderode, u izvođenju Johanesa Nusbauma kao harizmatičnog protagoniste.

Predstavu pod nazivom ”Verter. Jedna pozorišna lakomislenost” režirala je mlada Elza-Sofija Jah, kojoj je ovo drugi projekat u minhenskom teatru.

”Patnje mladog Vertera” su 1774. u čitavoj Evropi bile literarna senzacija koja je 25-godišnjeg Getea preko noći katapultirala na nebo književnog strujanja „Sturm und Drang“, koje je još nazivano i ”vreme genija”.

Gete je isprva želeo umesto romana u pismima da napiše pozorišni komad o Verterovoj neuzvraćenoj ljubavi prema Loti.

Mlada režiserka Jah, koja će počev od naredne sezone 2022/23 biti jedna od četiri stalna režisera u ansamblu Rezidencteatra, latila se ovog Geteovog sižea da bi ga prebacila u Verter-adaptaciju ljubavlju omađijanog Geteovog alter ega.

Na ovaj način ”Verter. Jedna pozorišna lakomislenost” dobija prošireni i začuđujuće moderni zvuk Geteove osećajne bure blagodareći interpoliranju tekstova Karoline fon Ginterode.

Njeni osebujni, melanholični duktus i visoki patetični ton njene poezije razlog su što je bila apostrofirana kao ”Sapfo romantizma”.

Njena emancipatorska radikalnost u ovom komadu se ukršta sa emocionalnom plimom Geteovog tragičnog anti-junaka (Verter-efekat).

Taj ”Verter-efekat” je zapravo okvir celokupnog komada u monološkim kaskadama od jednog i po sata u kojima nam režiserka Jah, već na samom početku, iznosi istorijske suicide.

Ali inscenacija vešto menja ton, kao i scenografija/kostimografija koju je sačinila Aleksandra Pavlović.

Jarke šarene boje sa floralnim motivima i ekstrovertiranim kostimima pokazuju nam ne samo intenzitet patnje, već u izvesnom smislu i njen komični prizvuk.

Protagonist Johanes Nusbaum je u amplitudama u osećajnom moru mladog zaljubljenog.

Vilhelm, korespondentni partner, kome se Verter obraća je zapravo publika u sali sa kojom on koketuje, kojoj se ispoveda i žali, ne gubeći iz vida da je ovaj komad koncipiran sa podnaslovom – ”jedna pozorišna lakomislenost”.

U ovom one-man-show nevidljivi drugi ”protagonist” je zacelo muzika – nekakav spoj tehno i džez šuštanja bigbenda koju su komponovali Maks Kin i Roma Sladek.

To džezirano šuštanje su uživo svirale dve muzičarke na bini u rokoko kostimima, klarinetistkinja Betina Majer i pijanistkinja Sara Metenlajtner kao Nusbaumove partnerke, poznate kao ”Münchner Jazzduo Ladybird”.

One muzički prate, komentarišu ili anticipiraju taktove Verterovih udara srca, a njegove reči su činile ritam.

Publika je oduševljeno, burnim aplauzom i ovacijama pozdravila učesnike ove originalne inscenacije o drami psihološkog pročišćenja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari