Ana Ćurčin: Nadam se da ćemo uvek u Beogradu imati pijace 1Foto: Danilo Mijatovic

Muzičarka Ana Ćurčin za naš dodatak priča o omiljenim mestima u Beogradu i idealnom slobodnom danu, ali i otkriva šta čita, gleda i čiji album sluša u poslednje vreme. Anin bend („Ana & The Changes“) dobitnik je nagrade „Milan Mladenović“ za 2021. godinu.

Serijal “Kleo” za kišne dane

Ovih dana sam odgledala kratki serijal na Netflixu “Kleo”. Za ljubitelje Killing Eve ili retro berlinske (sa elementima Tarantinovske) estetike i dobrim saundtrekom – ovaj serijal može mekano dopuniti sate tokom kišnih jesenjih dana.

Finalisti nagrade “Milan Mladenović” za 2022.

Sa muzikom imam nekakav “monogamno serijski” odnos. Često se vežem za određene albume na neko vreme, slušam ih nekoliko meseci, pa kasnije otkrijem ili pređem na nešto drugo. U poslednje vreme puno slušam „The War on Drugs“ albume, pa i njihov live nastup. Trebalo je da idem na njihov koncert ali se to nije dogodilo, pa kompenzujem sa live albumima. Volim njihov zvuk, atmosferu, dinamiku, zvučni zid koji kreiraju sintevima i gitarama. Preslušala sam i sve finaliste nagrade “Milan Mladenović” i preporučujem čitaocima da se upoznaju sa regionalnim autorima koji su predstavljeni u finalu, ima zaista sjajne muzike. Pored pobednice Dine Jashari, ističu se Proto tip, Natalee, Seine, Ljubičice…

Ana Ćurčin: Nadam se da ćemo uvek u Beogradu imati pijace 2
Foto: Ena Jevtic i Ivona Živulj

Autobiografija Mire Furlan

Ovog leta sam čitala autobiografiju Mire Furlan. Njeno svedočanstvo o (ne)pripadanju, teatru, iskustvo rada i snimanjai mi je bilo zanimljivo i verujem da se mnogi mogu identifikovati s ovom knjigom, pogotovu svako ko je imao iskustvo izmeštanja i uklapanja u druge sredine, države. Knjiga mi je bila dirljiva i važna, pokrenula je mnoga pitanja i unutar mene same, zahvalna samo što je ostavila takav “dokument” iza sebe.

Vožnja biciklom uz muziku

Nedostaje mi slobodno vreme. Kad ga imam to je više iz razloga što mi je neophodno kako bih se odmorila za neki sledeći zadatak. Prijao bi mi češći odlazak u prirodu, šetnja, knjiga, dobar ručak. Počela sam da ga “kradem” prelaskom na bicikl, kako bih vožnjom malo odmorila telo, slušala muziku, imala prilike da samo posmatram grad oko sebe.

Pijace i predstave na Bitefu

Volim da svratim na pijacu i volim razne pijace, na svakoj imam određene namirnice koje volim da kupim. Nadam se da ćemo uvek u Beogradu imati pijace. Nedavno se završio Bitef Festival, takođe jedan od najlepših događaja tokom godine, tako da sam nešto malo slobodnog vremena izdvojila i na predstave. Pozivam čitaoce da isprate novi projekat Olge Dimitrijević i Maje Pelević – “Svet bez žena”, a radovala sam se i predstavi “Ljubav” Aleksandra Zeldina. Divno je kad se Beograd otvori svetskoj pozornici i omogući nam da uživamo u umetnosti, razmeni, druženju i promišljanju svetova koji nam Bitef svake godine omogućava.

Ana Ćurčin: Nadam se da ćemo uvek u Beogradu imati pijace 3Šetnja ljubimaca i odlazak u studio

Jutarnja kafa je definitivno jedan od rituala, a uživam i u šetnji ljubimaca iako redovno moram da povisim glas više puta tokom naših šetnji – posebno kad jure hleb po parku. Odlazak u moj “studio” kad mogu da provedem nekoliko sati na novoj pesmi me najviše ispunjava i to je jedan od najvažnijih rituala koji imam.

Tavla i zalazak sunca na plaži

Ovog leta sam otkrila i tavle i koliko je zabavno aktivno odmoriti mozak kroz društvenu igru. Idealan slobodan dan bi bio spora jutarnja kafa, šetnja u parku, nekoliko sati rada na nekoj pesmi, lep ručak, a zatim par tavli i zalazak sunca na nekoj plaži. Posle može koncert ili neka dobra predstava. I da, idealni slobodan dan je da je i draga osoba tu da to podelimo.

Napolitanska pica i točeni lager

Lepo je počastiti se povremeno nekom dobrom napolitanskom picom i točenim lagerom.. Kad je taj trenutak neophodan radi nekog opuštanja ili pukom čašćavanja, volim da odem u „Majstor i Margaritu“. U pitanju je žešći food comfort ali i sladukstvo, jer njihovo testo i priprema pizza su zaista jedno od najboljih u gradu.

Ana Ćurčin: Nadam se da ćemo uvek u Beogradu imati pijace 4

Jednostavna i mirna Komiža

Volim ostrva, mala mesta, mir. Ovog leta sam otkrila Vis i tri dana u Komiži dali su mi odmak i lepotu koji su me napunili i omogućili predivan odmor. Najveći utisak mi je bio što se moglo videti prisustvo lokalnog stanovništva, uživati u mirnoj svakodnevnici malog primorskog mesta. Iako je uglavnom u službi turizma ništa nije napucano i preopterećeno, kako to danas najčešće biva. I dalje se može kupiti riba na glavnoj rivi od lokalnog ribara, pojesti jednostavan ručak u lokalnoj taverni, prošetati do pijace…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari