„Celoga života se bavim unutrašnjom konstrukcijom filma, koju gledalac ne vidi ali je oseća. Ono o čemu najviše vodim računa jeste da izaberem udarnu temu, riskantnu . Jer, izbor teme, to je autor. A za mene nema veće teme od stradanja u Jasenovcu, rekao je čuveni reditelj Lordan Zafranović, koji je održao izuzetno posećenom  master klasu na temu „Unutrašnja struktura filma“ na 52. FEST-u, u okviru programa „FEST pro“

Zafranović je svoje izlaganje počeo pričom o tome šta za njega znači film i autorsko delo, kako od književnog dela dolazimo do filma, šta znači biti realizator, a šta autor kad je u pitanju posao reditelja.

“Eksperiment u formi i tradicija u realizaciji, to je moj spoj, tako radim filmove. Autor sam iznutra, spolja sam realizator“, istakao je Zafranović .
On je ispričao da posredstvom filma postavlja pitanja, otkriva tajne,  da se radeći,  pretvorio u sam film.

“Mi smo neka vrsta patnika unutar civilizacije, koja nije slobodna, i pokušavamo iz toga da izađemo. I ja to radim preko filma, postavljam mu pitanja, a kada uključim kameru – daje mi odgovore. Ta naša saradnja je 1961. počela u Kino klubu, i sve što sam hteo da ispitam, ja sam pitao i realizovao određene stvari koje su mi bile misteriozne i na koje nisam imao odgovor. Pretvorio sam se tako u sam film, ništa drugo nemam” kazao je Zafranović, osvrnuvši se i na svoje novo ostvarenje “Zlatni rez 42” o zločinima u Jasenovcu na koji čeka od osamdeset i neke godine, a koji je sada, nakon sedmogodišnje borbe u skorije vreme, uspeo upornošću da “stavi” na montažni sto.

“Taj sirovi materijal se sada pretvara u „fantastičnu nadgradnju, u nešto što je sveto, čega niste bili svesni, ali ste u to verovali“, konstatovao  je Lordan  Zafranović.

“Mi nemamo život kao obični ljudi, već smo vojna formacija koja je stalno u opsadnom stanju. Kad krenete sa filmom, koji ima, kao ovaj, 175 glumaca, bez generalskog autoriteta vrlo teško možete doći do rezultata, posebno u uspavanoj situaciji kada fali para, jer male zemlje nisu spremne za tako velike poduhvate. Privilegija je izboriti se da stvaraš ono što i kako želiš, a to strahovito mnogo košta. To je borba koja se vodi na više frontova. Plus ogovaranja, podmetanja, ljubomora… Ne mogu vam opisati bitku koju sam imao, u novije vreme je trajala punih sedam godina” ispričao je reditelj.

Na pitanje kako će se odbraniti ovim filmom od političara sa svih strana, Lordan Zafranović je odgovorio:

“Neću se ja braniti nego film, on je živ organizam. Biće skandal, ali to je zaslužio posle 80 godina, pa nek se vijori to što treba. Meni je važno da se napravi savremeni film o vremenu danas, o stanju duha i opasnostima koje se mogu desiti preko noći. Istorija mi služi da pričam o vremenu u kojem živim i mojim strahovima. Govorim o svom narodu koji je u jednom trenutku napravio užasno zlo. Ja sam svedok, a imam alat koji se zove film i pokušavam da ga upotrebim da bih rekao: „Oprostite u ime mog naroda, svesni smo toga što smo napravili.“ Dok neko ne klekne u Jasenovcu u ime hrvatske države, nema oprosta. Skidam tu ustašku košulju sa sebe filmom, drugačije ne mogu, jer nisam političar. I stalno ih na to podsećam, gde god mogu. Ali, nešto je tu zapelo od 1945. No, ovo je mali prilog u ime tog mog naroda koji me školovao, slao na stipendije, pa red je da mu nešto i vratim. Posle ovog filma nema dalje, potrošio sam sve, i to je moj završni udarac. Film će trajati sto godina, to garantujem!, istako je Lordan Zafranović, navodi portal Nova. rs

Filmska kritika danas: Kada kritičar napiše da je film loš, on bude okrivljen za neuspeh filma

 Pored master klasa Lordana Zafranovića u okviru programa Fest Pro održan je panel Filmska kritika danas, kuda ide i koliko je značajna za kinematografiju i društvo, u kojem su učestvovali  filmski kritičari iz Francuske, Rusije i Srbije: Benedicte Prot, Egor Sennikov, Sidney Cadot-Sambosi, Zoran Janković, Dragan Jovićević a razgovor je moderirao Miroljub Vučković. – Filmski kritičari su izneli različita mišljenja o značaju filmske kritike, o tome ko sve danas može i jeste filmski kritičar, o negativnom ali i o pozitivnom uticaju interneta i društvenih mreža na filmsku kritiku. Učesnici panela govorili su o svojim omiljenim filmovima ali i za koje filmske žanrove vole da pišu kritike, a za koje ne. Zaključak razgovora kada govorimo o filmskoj kritici je da u malim sredinama, kao što je Srbija, kada kritičar napiše da je film loš, on bude okrivljen za neuspeh filma u bioskopu, a ne reditelj koji je napravio film, što dodatno otežava posao filmskog kritičara.

Izvor: fest. rs/Nova.rs

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari