Solo komad Erika Gotjea na 16. Beogradskom festivalu igre 1Foto: Beogradski festival igre (Ilustracija)

Na Velikoj sceni Opere i teatra Madlenianum sutra uveče na 16. Beogradskom festivalu igre, posle deset godina ponovo gostuje kanadsko-nemački igrač, koreograf, glumac i muzičar Erik Gotje.

Iako je na čelu štutgardske trupe „Gotje igra“, koja ima 18 igrača, predstaviće se solo komadom „Poklon“ za koji je koreografiju, režiju, scenografiju, kostim i dizajn rasvete uradio Itzik Galili.

– Nikada ne spajam svoje dve najveće ljubavi – muziku i igru. Ova predstava je izuzetak, jer sa njom završavam karijeru igrača. U njoj igram i pevam, komponovao sam i muziku. ONa počinje poligrafom koji već na prvo pitanje da li prestajem sa igrom detektuje laž. Ovaj komad igram već dve godine, a ovo je prvo gostovanje izvan Nemačke i zato će biti na engleskom jeziku. Komad je dubok, ima više nivoa, bavi se pitanjem šta bi uradili ako bi dobili još jedan život. U Nemačkoj na ovoj predstavi mnogi plaču. Kamera beleži svaki momenat i pokret – rekao je Gotje na konferenciji za novinare.

On objašnjava da je originalni naslov komada namerno dvosmislen – „gift“ na engleskom jeziku znači „dar,“ a na nemačkom otrov“ ,tako da se predstava kreće između ta dva ekstrema.

– Mislim da ovo neće biti moj poslednji igrački nastup, ali jeste svakako poslednji solo, jer traži puno truda i napora. Nije rano povući se sa 42. godine, mada bi u Beogradu tek počeo karijeru (smeh). Igra je život i kad gledate  gruge igrače i nove generacije, uvek vam to gori u grudima, kao što za koreografa komad nikad nije gotov, uvek postoje neki detalji da se izmene i urade – smatra Erik Gotje.

Za sebe kaže da je kanadski igrač, koji više od 22 godine živi u Štutgartu. Igru je otkrio u devetoj godini. Do tada je kao i svi drugi kanadski dečaci igrao hokej. Preokret je nastao kad ga je majka odvela na mjuzikl „Mačke“, jer tu  otkrio šta želi da radi u životu.

Završio je Nacionalnu baletsku školu u Torontu i igrao u Nacionalnom baletu Kanade, kad je 1996. dobio poziv Rida Anderona da sa njim Kanadu zameni Nemačkom.

U Štutgardskom baletu igrao je desetak godina klasične i neoklasične uloge, uključući i dela Aštona, Balanšina i Mek Milana. U Štutgatskom pozorištu osnovao je svoju trupu i veliki festival igre. Poznat je i kao rok muzičar, ima svoju grupu sa kojom, radi zabave godišnje svira desetak koncerata.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari