Kada smo u decembru 2009. pisali o proglašenju enigmatičnog albuma „Kid A“ grupe Radiohead za najbolji rok album protekle dekade, nismo mogli ni da pretpostavimo da će početkom ove godine izaći čak dva albuma koja će ozbiljno konkurisati za ovu prestižnu titulu. Ono što je interesantno, i „Heartland“ O. Paleta i „Hidden“ grupe These New Puritans (TNP) muzički su slična dela: dramatično-neurotični albumi na kojima preovlađuju klasični instrumenti podržani sintisajzerima i ritam mašinama i tek ponegde električnim gitarama.
Ako pomenemo još Animal Collective i Grizzly Bear, koji su svojim remek-delima već uspostavili nove standarde, onda na osnovu evidentnih trendova možemo da zaključimo da je pred nama muzički vrlo uzbudljiva simfoelektronska rok dekada bez gitara!
TNP se trenutno nalaze u fazi kroz koju prolazi svaki mladi bend, a to je suočavanje sa uspehom (ili neuspehom) tzv. prelomnog drugog albuma. Sasvim neočekivano, TNP su na „Hidden“ uradili ono što, koliko nas sećanje služi, niko pre njih nije ni pomislio da učini: napravili su zaokret u zvuku toliko drastičan u odnosu na odličan prvenac „Beat Pyramid“ da se ovaj potez može proglasiti muzičkim kopernikanskim obrtom. Debi album bio je svirački i pevački orijentisan ka postpank uzorima The Fall, sa pesmama koje su gradile britke gitare, glasni bubnjevi, precizna produkcija i lirska opsednutost numerologijom (poslušajte npr. „Numerology aka Numbers“). Obožavatelji prvog albuma sigurno nisu ni sanjali da će naslednik zvučati kao opera Bendžamina Britena „Peter Grimes“ tj. da će njime dominirati oboe i fagoti, japanski taiko bubnjevi i ksilofoni praćeni dečjim horovima. „Hidden“ je producirao pevač i glavni autor grupe Džek Barnet koji je u intervjuima objašnjavao da je inspiraciju pronašao u minimalističkoj muzici najvećeg živog američkog kompozitora Stiva Rajša koju odlikuje intenzivno korišćenje perkusija sa ponavljajućim, neretko jednoličnim ritmovima. Nakon što preslušate album, a imajući u vidu i godine muzičara i pomenute uzore, odmah pomislite da se radi o još jednom pretencioznom, samozadovoljnom art projektu prepotentnih Britanaca koji, razbijajući u komadiće klasičnu rok strukturu pesama, žele da poruče da su baš oni „totalno drukčiji od drugih“. Međutim, kada se oslobođeni predrasuda vratite zaraznim ala-Stomp ritmovima „Fire-Power“ i „Attack Music“, operetskoj „Drum Courts – Where Corals Lie“ ili jedinoj strukturno klasičnoj pesmi „White Chords“, shvatite da ovi ljudi imaju crtu genijalnog u sebi i da njihova muzika ima neslućeni potencijal. Jer: „This is a world attack, this is a sound attack, this is a mind attack!“ Revolucionaran rok album kakav još niste imali priliku da čujete!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


