Turneja na koncertnim podijumima budućnosti: Kako je Beogradska filharmonija u Kini prešla orkestarski Put muzike dug 7.469 kilometara 1foto privatna arhiva

Samo nekoliko dana od povratka sa velike turneje Beogradske filharmonije po Kini ni približno nije dovoljno da se saberu svi utisci sa orkestarskog Puta muzike od 7.469 kilometara.

Nakon dvadeset i tri godine od poslednjeg gostovanja, filharmonijska delegacija od 98 ljudi zatekla je potpuno drugačiji kulturni ambijent koji se sada može zvati „Novim svetom“ kada je klasična muzika u pitanju.

Uz jedinstven spoj tradicije i inovacije, u Kini je kultura strateški cilj razvoja u koji se ulažu ogromni budžeti, pa se tako u svakom gradu susreću velelepna koncertna zdanja, od remek-dela arhitekture do serijske izgradnje u rekordnim rokovima.

Velika kineska turneja BGF planirana je povodom međunarodne promocije stogodišnjice orkestra i to na poziv maestra Zubina Mehte, čije ime i preporuke otvaraju i najtvrđa vrata.

Tako se filharmonijskom orkestru ukazala jedinstvena šansa da vek svoga ponosa prikaže na podijumima rezervisanim isključivo za selekciju najboljih muzičara sveta.

Međutim, nastao je obrt usled Mehtinog zdravstvenog stanja, pa na njegovo mesto dolazi pripadnik iste generacije najvećih dirigentskih asova, legendarni Neme Jarvi, što je rezultiralo novim prijateljstvom sa estonskim dirigentom, čija karijera predstavlja živ primer istorije muzike.

Tokom sedam proba i četiri koncerta u Sijanu, Vejfangu, Pekingu i Šangaju, Jarvi se sa orkestrom igrao, zanosio, razmenjivao i zabavljao uz svoju jedinstveno komunikativnu dirigentsku tehniku.

Filharmoničari se šale da od Beograda jedino nisu putovali brodom tokom celokupne rute od 25.000 kilometara, od 4. do 19. novembra.

Iako naporne, turneje su prilika ne samo da orkestar izađe iz svoje domaće zone, već da opipa nove sfere i pomeri granice kroz osluškivanje i upoznavanju sebe u drugačijim ambijentima i akustičnim uslovima.

Tada dolazi do izražaja posebna fleksibilnost, kao jedno od merila uspeha turneja, a Beogradska filharmonija je i u Kini pokazala da joj je prilagodljivost jedan od najjačih aduta.

Tako je prva stanica bila grad Sijan u pokrajini Šansi, gde je baš Beogradskoj filharmoniji ukazana čast da otvori novi muzički kompleks „Pojas i put“, od 143.954 kvadratna metra.

Jedinstven dizajn ovog zdanja podseća na rascvetale latice, a pet odvojenih struktura obuhvaćene su u arhitektonsku celinu koja simbolično predstavlja pentatonsku skalu, karakterističnu za drevnu kinesku civilizaciju.

Taj prvi koncert ostaće zapamćen kao poseban jer je imao onaj filharmonijski „iks“ faktor po kome je naš orkestar nadaleko poznat.

Prvi put kada je orkestar podigao publiku na noge bio je dobar znak i zalet za celu turneju uz visoko postavljenu lestvicu uspeha.

Isti trend se nastavio i na drugom koncertu u Vejfangu, manjem gradu od „samo“ tri miliona ljudi.

Poznat kao svetska prestonica zmajeva, Vejfang ima Veliki teatar, čije koncertne sezone uživaju veliki ugled u celoj pokrajni Šandung, pa je tako koncertu Beogradske filharmonije prethodio nastup čuvenog Plasida Dominga, koga su filharmoničari susreli u ovom gradu.

Kulminativna i najvažnija tačka turneje je bila u Centru za izvođačku umetnost Pekinga, najvećem zdanju cele Azije i jednom od najelitinijih svetskih muzičkih centara gde nastupaju samo najbolji među najboljima.

Velelepno zdanje futurističkog oblika, kolokvijalno poznato kao „Džinovsko jaje“, simbolično predstavlja biser koji se ogleda u vodi.

Jednom kad se dobije šansa za nastup u ovakvom centru, prilika je koja mora da se zgrabi i maksimalno iskoristi za prikazivanje umetničke izuzetnosti.

Beogradska filharmonija se pokazala „u svom punom sjaju“, prema rečima stručne kritike, a nastup našeg orkestra je ujedno bio centralni događaj Međunarodnog foruma za orkestarsku muziku pa su tako Beogradsku filharmoniju slušali predstavnici Njujorške filharmonije, Šangajske opere, Kraljevskog filharmonijskog orkestra, Bečke filharmonije i mnogi drugi.

Božanstvena dvorana od 1.800 mesta bila je puna, a za filharmoničare akustički možda i najzahtevnija.

Kruna turneje u Šangaju, u jednom od najlepših i najvibrantnijih gradova sveta, bila je grande finale Beogradske filharmonije u Kini.

Megalopolis koji broji između 300 i 500 kulturnih događaja dnevno, ugostio je u svom Velikom teatru srpski orkestar koji je ujedno prvi put u svojoj stogodišnjoj istoriji nastupio u Šangaju.

Uspeh Beogradske filharmonije u Kini ne meri se samo po izazvanoj pažnji za njenu muzičku izuzetnost od strane najviših predstavnika struke iz rukovodstva koncertnih dvorana, niti po sreći menadžera i promotera nakon euforičnih reakcija publike u punim salama.

Istinska zahvalnost publike je ono što greje dušu filharmoničara koji su izazvali reakcije ne samo u koncertnim dvoranama već svugde gde bi se pojavili budući da je bilo i spontanih nastupa, po kojima su poznati.

Fanovi su u grupama ispraćali Beogradsku filharmoniju na zadnjim ulazima dvorana kao rok zvezde nakon koncerta.

Društvene mreže su prepune komentara, a jedan od filharmoničara je stekao status selebritija.

Da li zbog svog ekspresivnog načina sviranja ili specifičnog imidža koji podseća na kineske drevne ratnike, violončelista Jan Kristof je stekao brojne obožavateljke od Sijana do Šangaja.

Turneje su prilika i za svojevrsni timbilding, pa su tako muzičari proveli zajedničko vreme u obilasku čuvenog Muzeja vojnika od terakote u Sijanu i Zabranjenog grad u Pekingu.

Pored upoznavanje novih prijatelja, bilo je i susreta sa starim, pa je tako nekadašnji šef-dirigent Muhai Tang došao da podrži orkestar u Pekingu.

Beogradska filharmonija s pravom može očekivati pozitivni „efekat leptira“ nakon kineske turneje, koji će trasirati međunarodni plasman orkestra u njegovom novom veku.

A sve to pod budnim okom Zubina Mehte, kome je orkestar iz Pekinga poslao dirljivu poruku uz reči: „Hvala, maestro!“

autorka je PR menadžerka Beogradske filhamonije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari