Tanja Šljivar: Rodni aspekt 1Tanja Šljivar Foto: Printscreen/Youtube

Svi koji su očekivali da će se posle odlaska Dejana Savića i imenovanja Ivane Vujić za v.d. upravnika Narodnog pozorišta Željko Hubač vratiti na dužnost direktora Drame nacionalnog teatara – prevarili su se.

Na to mesto došla je Tanja Šljivar, koju je Ivana Vujić zvanično predstavila javnosti na tradicionalnoj novogodišnjoj konferenciji za novinare u NP. Ivana Vujić je saopštila da su Hubač i glumački ansambl ranije obavešteni o njenom izboru, pri kome se rukovodila „pregalaštvom, intelektualnom radoznalošću i kontaktima sa Evropom“ nove direktorke Drame. Tako se Tanja Šljivar, koja i sama drži do „rodnog aspekta“, ušla u društvo „izuzetnih žena – od aktuelne premijerke Srbije do predsednice Upravnog odbora NP, v.d. upravnice i direktorke Opere ove kuće“.

Nova direktorka drame NP iza sebe ima 30 godina života, dve master diplome: iz dramaturgije na beogradskom FDU i Primenjenih pozorišnih studija na univerzitetu Justus Liebig u Gisenu u Nemačkoj, drame koje se izvode od Beograda, preko Zenice do Berlina i Dormunda. Rođena je odrasla u Banjaluci. Diplomirala je na FDU 2011, kao student generacije u klasi Biljane Srbljanović, a među njenim profesorima bila je i Ivana Vujić. NJena prva drama „Pošto pašteta“ izvedena je u Ateljeu 212, a sledeća „Grebanje ili kako se ubila moja baka“ u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Ta predstava je 2013. ušla u takmičarsku selekciju Sterijinog pozorja, ali je Zeničko pozorište odbilo da učestvuje na festivalu koji je otvorio Emir Kusturica. Nagradu Sterijinog pozorja dobila je za svoju treću dramu – „Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali“ takođe u produkciji Zeničkog pozorišta, a u režiji Mirjane Karanović. Najmlađi je laureat nagrade „Borislav Mihajlović Mihiz“. Pored pozorišnih piše i radio drame, scenarija za film. Bavi se i dramaturgijom.

Na pitanje novinara kako se nosi sa činjenicom da uprkos prestižnoj biografiji na mesto direktora Drame NP dolazi bez velikog radnog iskustva, Tanja Šljivar je odgovorila da „to nije samo pitanje njenog uticaja na kuću, nego i kuće na njeno stvaralaštvo“.

– Reč je o uzajamnom procesu: činjenica da sam sada zaposlena može da poboljša moj rad, kao što moj rad može da utiče na pozorište. Mladi ljudi, žene, ne plaše se preuzimanja odgovornosti već pokušavaju da dođu do najboljih rezultata Našla sam se u najvećoj kući, sa najvećim budžetom i oko šest stotina zaposlenih. Ovo pozorište je ogroman sistem, ja sam samo jedan žrvanj u tom sistemu – kaže Tanja Šljivar, koja najveći oslonac u sticanju iskustva na novom poslu vidi „u upravnici koja ju je imenovala i ostatku tima“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari