Dva hroničara starog Beograda 1

Kako je bilo živeti u nekadašnjem Beogradu? Kakvi su bili ljudi, svakodnevica, ljubav i moda?

Mnogi željno tragaju za odgovorima na pitanja o idealizovanoj prošlosti u prestonici, a odgovore daju filmovi, serije, odnosno njihovi autori koji iz sadašnjosti pokušavaju da rekonstruišu život i duh grada. A šta je sa savremenicima? Zaboravili smo ih ih i zapostavili. Malo ko zna da je pesnik Vojislav Ilić imao brata Dragutina Ilića, proznog pisca koji je pored naučno-fantastične drame, istorijskog romana „Hadži Đera“, napisao i jedan neverovatan roman (i redak dokument) o životu Cincara u starom Beogradu, o čemu se opet ne zna: roman „Hadži Diša“. U pitanju je priča u kojoj uspešni trgovac sanja da ga prihvati grčko-cincarska zajednica u gradu, ženi se lepoticom, udovicom cincarskog porekla, a zatim mu se život dodatno komplikuje… To je istovremeno ljubavna priča, storija o karakterima ali i neverovatna zabeleška o životu i mentalitetu Cincara koji gotovo nikoga nisu primali u svoje krugove…

Drugi zaboravljeni hroničar beogradski je Branimir Ćosić, autor koji je tokom svog kratkog života uspeo da stvori samo nekoliko dela ali vrlo upečatljivih i značajnih. On u romanu „Pokošeno polje“ prikazuje „Veliki“, dakle „Prvi svetski rat“ u samom gradu, bombardovanja, pokušaje bega, a sve to iz vizure dečaka koji je njegov alterego. U drugom delu istog romana prikazan je međuratni Beograd, sasvim nalik na današnji – grad u kome vladaju korupcija, sila sumnjivih a bogatih industrijalaca, razuzdanost i bahatost bogataške dece.

Pored toga Branimir je napisao i roman „Dva carstva“ – delo o borbi tela i duše, materijalnog i spiritualnog, dobra i zla, a opet sve u duhu međuratnog doba. U osnovi je velika ljubav između glavnog junaka Srbe Mijuškovića, tipičnog predstavnika „zlatne mladeži“, i Radmile Karamarković, supruge arhitekte Miloša, stopostotnog ratnog invalida. U pitanju je intelektualističko i misticističko razmatranje pitanja dobra i zla, materijalnog i duhovnog. Sam pisac nakon nekog vremena priznao je da ga je ovaj roman doveo u ćorsokak i da više ne veruje sasvim u ideje koje je u njemu izneo.

Zbirka priča „Kao protekle vode“ obuhvata njegova zrelija ostvarenja kraće forme u kojima opet posmatramo mlade ljude i njihove sudbine, dakle život i odnose tih dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog veka. Raskrstio je sa misticizmom i prikazao realan život predratnih proletera, ispunjen mučnom borbom i teškim stradanjima.

Svi pomenuti naslovi godinama nisu reizdavani, stari primerci knjiga u bibliotekama pohabani su i na ivici upotrebljivosti, a imena ovih autora danas gotovo zaboravljena. Reizdavanje ovih dela i pisaca predstavlja jedini način da se vredne knjige vrate na našu scenu i u kulturnu baštinu, a kada su u pitanju Dragutin Ilić i Branimir Ćosić, ponovno izdavanje njihovi romana i priča vredan je doprinos za razumevanje naše prošlosti i Beograda u prohujalim vremenima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari