Istorija univerzalnih genija 1

Kako je moguće znanje čitavog sveta sabiti u glavu jednog jedinog čoveka? Kako je moguće govoriti 25 različitih jezika i posedovati znanje iz paralelnih i različitih disciplina, kao i umetnosti?

Nova knjiga renomiranog engleskog istoričara kulture, Pitera Berka (1937) Giganti učenosti. Istorija univerzalnih genija (Verlag Klaus Wagenbach, Berlin 2021) posvećena je temi ugrožene vrste – univerzalnom naučniku.

Istoričar ideja Berk se u ovoj knjizi upušta na putovanje kroz vijugavu istoriju tzv. univerzalnih naučnika, koji su se zanimali za sve spektre i discipline ljudskog znanja.

Nemačko izdanje Berkove knjige zapravo je spoj nekoliko autotovih radova objavljenih na engleskom: A Social History of Knowledge (2000-2012) i Exiles and Expatriates in the History of Knowledge (2016-2017).

Enciklopedista je bilo još u antici. Vele da je Pitagora znao odgovor na svako pitanje.

Ali tek u 17. veku univerzalni naučnici počinju da ulaze u modu – na prvom mestu autodidakt Leonardo da Vinči: muzičar, konstruktor mašina, slikar, vajar, ekspert u pitanjima vojnog naoružanja i arsenala, anatom, kolekcionar fosila, pronalazač, botaničar, zoolog, geolog i kartograf.

Otuda ne čudi što je on postao metafora takozvanog Leonardo-sindroma, odnosno sinonim za nesposobnost da se odabere jedno zanimanje, kao i za odsustvo težnje za okončanjem projekta.

Česterton je sarkastično primetio da su eksperti zapravo ljudi koji sve više znaju o sve manjem.

U naše vreme znanje se širi eksponencijalnom dinamikom. Taj proces se, veli autor ove knjige, širi zapravo od 17. veka.

Univerzalni naučnici često su bivali u zapećku, ostajali neshvaćeni ili sa podozrivošću gledani kao opsenari ili šarlatani.

Berk se latio pokušaja da sačuva i osvetla obraz tih izuzetnih talenata i njihove istorije za poslednjih 500 godina, a koja seže u 21. vek. On opisuje u više portreta spoj različitih sklonosti: njihovu znatiželjnost izvan mere, kapacitet sećanja (memorisanja), sklonost maštanju, eruptivnu energiju, izuzetnu sposobnost za koncentraciju, veliku ambicioznost i preteranu radinost odnosno ono što se na engleskom zove workaholics.

Za njih ne postoji san, pauza ili vreme za ljubav, ali je zato prilaz novoj temi nešto nalik onome što Karlo Ginzburg zove „skijanje po svežem snegu“.

Piter Berk profesor je emeritus istorije kulture na Emmanuel College u Kembridžu. Berk je inače bio gostujući profesor na mnogim univerzitetima širom sveta, od Evrope preko Indije, Japana do Brazila, a njegove knjige su prevedene na više od 30 jezika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari