Foto: M.M./ATAImagesAsocijacija filmskih reditelja Srbije saopštila je da nastavlja borbu za poštovanje zakona i umetničkih sloboda, nakon što je Upravni odbor Filmskog centra Srbije odbio da postupi po rešenju Ministarstva kulture i presudi Upravnog suda u predmetu dvojice eminentnih reditelja – Gorana Markovića i Srđana Dragojevića.
Kako podseća, oktobra 2021. konkursna komisija koju su činili dekan Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, dekan Akademije umetnosti u Novom Sadu i eminentni reditelj jednoglasno je izabrala projekte trojice reditelja za finansiranje po Pozivnom konkursu za eminentne domaće reditelje.
Međutim, tadašnji Upravni odbor Filmskog centra, pod predsedništvom Jelene Trivan, odbio je ovaj predlog bez ikakvog obrazloženja.
Članovi tog Upravnog odbora, kako se navodi u saopštenju, koji su glasali protiv stručne komisije danas su na visokim funkcijama:
„Miroslav Lekić – danas predsednik Upravnog odbora Filmskog centra Srbije, uz to i režiser tri filma i pet serija u produkciji RTS-a i Telekoma. Jovica Agatonović – danas direktor Jugoslovenske kinoteke. Sandra Perović – danas urednica zabavnog programa RTS-a“.
Usledile su ostavke četiri člana tadašnjeg Upravnog odbora u znak protesta zbog političke intervencije.
Reditelji su podneli žalbu. Nakon tri godine „ćutanja administracije“, Upravni sud je 25. marta 2025. godine doneo presudu kojom je naložio Ministarstvu kulture da se izjasni.
„Ministarstvo kulture je 21. oktobra 2025. godine donelo rešenje kojim se poništava nezakonita odluka iz 2021. godine i predmet vraća na ponovno odlučivanje Filmskom centru. Novi Upravni odbor, na čelu sa Miroslavom Lekićem, već više od osam meseci odbija da postupi po rešenju.
Njihov odgovor: „Ne možemo da odlučujemo jer nas nisu birali oni koji su doneli prvobitnu odluku“ – obrazloženje koje nema osnova u Zakonu o opštem upravnom postupku, jer je Upravni odbor dužan da postupa po rešenju višeg organa, bez obzira na njegov sastav“.
Kako navodi AFRS, UO Filmskog centra Srbije već osam meseci odbija da izvrši obavezu koju mu je naložio drugostepeni organ, čime se grubo krši: pravo na fer postupak i razuman rok trajanja postupka (Ustav RS) sloboda umetničkog stvaranja (član 73. Ustav RS), pravo na delotvoran pravni lek.
Celokupan postupak traje skoro pet godina, od oktobra 2021. godine do danas. Advokati reditelja su se obratili Zaštitniku građana, a u pripremi je i predstavka Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
„Asocijacija filmskih reditelja Srbije u potpunosti podržava ovu borbu za pravnu sigurnost, vladavinu prava i slobodu umetničkog izražavanja.Ponosni smo na hrabrost kolega Markovića i Dragojevića koji su, uprkos pritiscima i višegodišnjoj blokadi, istrajali u zahtevu da se poštuje zakon. Nećemo odustati“, ističe se u saopštenju.
Podsećanja radi, FCS je avgusta 2021. objavio prvi, novoustanovljeni konkurs za eminentne reditelje sa ciljem da se stvaraocima koji su proslavili naš film u svetu oda priznanje i pomogne da stvaraju nove filmove.
Konkursna komisija (dekan Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu Miloš Pavlović, dekan Akademije umetnosti u Novom Sadu Siniša Bokan, direktor Jugoslovenske kinoteke Jugoslav Pantelić, reditelj i predsednik Udruženja filmskih umetnika Srbije Milan Knežević, i scenaristkinja Biljana Maksić), jednoglasno su odlučili da podršku dobiju projekti trojice reditelja koji su svojim ostvarenjima obeležili ovdašnju kinematografiju.
Goran Marković za film “Doktor D”, Srđan Dragojević za film “Škartovi“, i Želimir Žilnik za film “Sloboda ili barbarizam”. Skandalozno, i prvi put u njegovoj istoriji, UO FCS nije prihvatio odluke komisije koju je sam formirao, i bez ikakvog obrazloženja poništo je konkurs.
Opet podsećanja radi, u novom Markovićevom filmu deo javnosti prepoznao je „izdajničku“ priču o ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, i započelo je nezapamćeno targetitranje jednog od naših najvažnijih filmskih autora čak i od najviših državnih funkcionera.
I Dragojevićev film „Škartovi“ takođe je viđen kao „nepatriotski“, dok je Žilnik u međuvremenu uspeo da snimi drugi film, „Restitucija, ili, San i java stare garde“ učestvujući na drugim konkursima FCS.
Zamoljen da novo saopštenje AFRS prokomentariše za Danas, i da objasni zašto UO FCS na čijem je čelu i dalje uporno krši zakon, Miroslav Lekić iznosi stare – nove „argumente“ – od toga da je „neko“ iz FCS, pišući konkurs, „neprecizno definisao“ njegove odredbe, da je taj „neko“ formirao i komisiju koja će „sigurno dati podršku Markoviću i Dragojeviću“, do toga da oni po njegovoj oceni, zapravo, „ne ispunjavaju uslove“ za odredbu „eminetni“ reditelji i da je ceo slučaj ispolitizovan.
– Nisam siguran da sam dobio saopštenje Asocijacije filmskih reditelja, moguće je da jesam, ali iskreno, nisam ga još pogledao – kaže Lekić.
– Ja sam i prvi put kao član UO Filmskog centra bio za to da se taj konkurs poništi jer mislim da je bio neregularan, a i sada sam tražio da odbijemo rešenje Ministarstva kulture da ga ponovo razmatramo. Međutim, sadašnji članovi UO su na stanovištu da oni ne mogu da odlučuju o nečemu u šta nisu upućeni, pa smo tražili pravno tumačenje šta treba da uradimo. Rečeno nam je da ceo postupak jednostavno vratimo Ministarstvu kulture da ono donese odluku da li je taj konkurs bio regularan ili ne, odnosno, da li će odluke komisije biti prihvaćene – objašnava Lekić.
Na naše pitanje zar to opet nije kršenje zakona, pošto je Upravni sud već doneo presudu, a i Ministarstvo kulture je takođe donelo rešenje kojim se poništava nezakonita odluka iz 2021. godine i predmet vraća na ponovno odlučivanje Filmskom centru, Lekić kaže da bi odluku UO on Markoviću i Dragojeviću i privatno objasnio, ne kao njegov predsednik.
– Nismo obavezni po zakonu, to smo pravno tumačili, jer da smo obavezni po zakonu ne bi se predmet ovog konkursa vraćao Filmskom centru nego bi izvršna odluka već bila doneta. Tumačenje Srđana Dragojevoća je netačno i tendenciozno, a pošto nisam pravnik i ovog trenutka nemam tu dokumentaciju kraj sebe, ne mogu da kažem šta je od toga tačno. Postoji jedna zdrava logika – ako je sud doneo jednu odluku ona je automatski važeća, i nema tu šta Filmski centar da hoće ili neće. A pošto to nije tako, mi smo predmet vratili Ministarstvu kulture da ono donese odluku, jer je to deo njegve ingerencije u ovom trenutku.
A zbog čega taj postupak traje već osam meseci, Lekić odgovara da je FCS predmet razmatrao čim mu je vraćen, sazvao je sednicu UO. Na naše pitanje a kad je sazvao sednica, navodi da je ona bila pre, od prilike mesec dana, kako mu se čini.
– Na toj sednici je i doneta odluka da sve vratimo ministarstvu. Dodao bih da se cela ova stvar jednostvano i dalje kontinuirano politizuje, ali to je već stvar društva u kome živimo, gde više ništa ne može da prođe bez politizacije.
Na našu konstataciju da jeste ovaj konkurs i sve nakon što se njega dešavalo krajnje politizovano, i to revašizmom vlasti, koja zbog javnih kritičkih nastupa posebno targetira i kažnjava Markovića, a i Dragojevića. Jer da nije te odmazde, kako bi bilo moguće da FCS napravi nezapamćeni presedan i da prvi put ne prihvati odluke komisije, i to donete jednoglasno, čije je članove sam birao, a onda paradoksalno, konkurs koji je sam napisao proglasi neregularnim. Kako je to moguće?
– Kao UO Filmskog centra mi imamo to pravo. Prvo, uslovi konkursa nisu bili regularni, jer je Filmski centar dozvolio da neki ljudi iz centra naprave konkurs apsolutno namešten, da bi tri čoveka dobila sredstva za novi film, od kojih bi samo jedan od njih, po regularnim uslovima, trebalo da dobje podršku, a to je Želimir Žilnik. A to što su u uslove konkursa ubacivani neki festivali u svetu koji ne postoje, osim u biografjama Markovića i Dragojevića da bi učestvovali na ovom konkursu, dakle, nemaju učešća u Berlinu, Kanu,Veneciji, i da se svesno izbacuje čitav niz drugih stvari kao što je učešće u domaćoj kinematografiji, možemo isto da kažemo da je neregularno.
Na naše pitanje da li Lekić osporava Goranu Markoviću da je eminentni reditelj, da ga uz nekoliko Zlatnih arena u Puli, prve nagrade na festivalima u San Sebastijanu (koji po značaju tik uz Berlin, Kan, Veneciju) i Monpeljeu…, činjenici da je, po odluci najuglednijih kritičara čak osam njegovih filmova (najviše u odnosu na sve ostale reditelje) odabrano za digitalnu restauraciju kao filmska baština, da ne govorimo o retrospektivama njegovih filmova po svetu i priznanjima koje je dobio za životno delo, sve to ipak ne preporučuje da učestvuje na konkursu FCS, on kao odgovor navodi reditelja Živorada Žiku Mitrovića koji je preminuo 2005. godine!
– Uslovi u kinemotografiji u kojoj jedan Žika Mitrović nije bio svrstan u istaknute umetnike i ne bi mogao da učestvuje po uslovima ovog konkursa, bez obzira što biše nije živ, govore dovoljno da je bio neprecizan i neregularan.
Našu opasku zar nije FCS sam pisao kriterijume i odredbe konkursa, i kako je tek posle objavljivanja rezultata UO shvatio da on nije regularan, Lekić ovako objašnjava:
– Zna se ko je tada bio direktor FCS, i sve je bilo namešteno. Konkurs je bio tendenciozno koncipiran, kao ikomisija sa ta dva dekana. Na prethodnom konkursu FCS isti taj film Gorana Markovića takođe je bio dobijen od iste te komisije, da bi ga onda na konkursu za eminetne reditelje podržali. A sve ovo što je ispolitizovano i što se dešava je dvosmerna uica – nije samo da je nesretni Goran Marković tek tako napadan, nego je i on toliko napada i kritika uputio i Filmskom centru i ljudima na vlasti.
Kao primer Lekić navodi i Srđana Dragojevića koji, kako kaže, neprestano napada FCS i tvrdi da su sve komisije korumpirane i da samo rediteji koji su uz vlast dobijaju filmove.
– On je dobio tri filma od tih korumpiranih komisija, što će reći da Dragojević svojim izjavama vrlo aktivno učestvuje u korumpiranju komisija, jer je od FC dobio te filmove.
Na našu opasku da i Marković i Dragojević, kao i svi ostai građani, imaju ustavno pravo slobode govora, kao i pravo koje im garantuje da se bave svojom profesijom, što ne podrazumeva da moraju da budu lojalisti ni FCS ni bio kojoj vlasti, Lekić kaže:
– Hvatate se za jedan primer, a onda namefro drugi preskaćete. Čovek neprekidno tvrdi da je životno ugrožen i da mu se država sveti a od te države je dobio da radi tri projekta, i to u vreme kad mu se najviše svetila. uzmite spisak filmova za koje su podeljena sredstva poslednje četiri godine, pa možemo da vidimo ko je sve tu od onih koji tvrde da su u progonstvu u smislu toga što FC sprovodi politiku represije. Čista laž, lako sagledljiva. Prema tome, ostavimo FC van politike, on je profesionalna institucija koja treba da se bavi kinematografijom. Nažalost, nije se došlo do toga, nego se koristi kao mesto gde će da dođe do nekih politčkih obračuna i skandala – objašnjava Lekić.
Neka dodatna pitanja, ako već FCS nije politički instrumentalizovan, zašto u ove dve godine studentskih protesta kojima filmski stvaraoci od početka daju podršku nema konkursa za finansiranje flimova, nismo uspeli da dobijemo od Miroslava Lekića. Žurio je na sastanak, i na samom početku razgovora rekao je da „imamo pet minuta“, ali se on ipak produžio na petnaestak minuta.
SNS-ovska spinovanja
Za Danas stav UO FCS da ne prihvati odluku suda koji je naložio rešenje Ministarstvu kulture, komentariše i Srđan Dragojević:
– Šta mogu da odgovorim na lupetanja SNS poslušnika? Na gluposti za svinjformere. Ali, da podsetim, „Lepa Sela“ i „Rane“ imaju preko 40 međunarodnih nagrada a propozicije konkursa su tražile A festivale – „Parada“ je u Berlinu imala tri nagrade, i ako SNS poslušnici žive na relaciji festivala Veliko selo-Zlatibor, stvarnost ih demantuje. a mešunarodni uspeh mojih filmova je, na njihovu žalost, nepobitan. Uostalom, ne bi komisija koju su izabrali za konkurs u kojoj su bila dva dekana umetnickih akademija, ni prihvatila moju aplikaciju na konkurs da sve ove nagrade nisu legitimne.
Što se tiče njegovih dobijanja na drugim konkursima, Dragojević objašnjava:
– Na svaki konkurs prijavljujem dva do tri projekta. Od osnivanja FCS, moji su projekti odbijeni 22 puta. Mislim da tu nosim primat nad Rašom Andrićem i Šijanom koji imaju dvocifren broj odbijanja. Podsetiću, između „Nebesa“ koji su izabrani iz trećeg puta, i „Osmog marta“, po priči Rumene Bužarovske, prošlo je šest godina. I „Osmi mart“ je izabran iz trećeg puta. Iste godine, dobio sam na posebnom konkursu za film za decu, „Mlečni zubi“, po pričama Lane Bastašić. Isto iz trećeg puta. Uporan sam, odbijanja sportski podnosim, ali ne volim ova odvratna SNS- sovska spinovanja, posebno od onih koji dobijaju i filmove i serije tek „da im se nađu“.
Na kojim konkursima se dobijaju te serije koje su toliko besmislene i zaumne da služe samo za pranje novca i namirenje posluđnika? Gde su ti konkursi za serije da i mi, nepodobni, konkurisemo? Stvarno je dosta ovih svinjarija. Tome treba stati jednom na put – ističe Srđan Dragojević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


