Od mastiljave olovke do tvita 1

Kajem se što nisam mlađi pa da posvetim jedno deset godina izučavanju lika i dela Miloja Popovića Kavaje. Priznajem da sam pročitao hiljade i hiljade stranica koje je ovaj plodni autor objavio i da sam o njemu ponešto i napisao ili javno govorio ali to je sve ništa u odnosu na to kako bi se njime trebalo baviti.

Rečju on je fenomen. Uzeo je devetu deceniju a mlađi je nego ikada. To potvrđuje i njegova najnovija knjiga „Dardaneli“ koja sadrži tri hiljade tvitova. (Počeo je pre sedam decenija da piše na grafitnoj tabli, a san mu je bila mastiljava olovka a ni slutio nije da će dogurati do ove forme) Kao što se nekada u beogradskoj kafani „Dardaneli“ motrilo kako čaršija diše, tako se i u Milojevim tvitovima vidi kako svet funkcioniše sa svim svojim manama i vrlinama. Svemu tome što se dešava ovaj autor dodaje svoj šarm, svoj raskošni duh, bez želje da nekoga ošteti ili ismeje. Ova kratka forma, nalik na aforizam, nabijena je smislom i značenjem i kad se bavi najobičnijim događajem ili izjavom neke poznate ličnosti. Ova knjiga je zapravo hronika jednog vremena, ne toliko nesretnog koliko čudnog. Vidi se da je sve što je napisano prošlo kroz Milojevo sitno sito.

I iz ove knjige kao i iz svih drugih vidi se da je Miloje prošao ceo svet, da je zavirio u svaki kutak zemaljske kule, da je upoznao mnoge važne ljude iz svih sfera ljudskog života, od ljudi iz najveće svetske politike do ljudi iz vrhunskog sporta. Tako je i sam postao jedan Svet za sebe, jedan makro kosmos.

Voleo bih da znam neku funkciju koju nije obavljao ili neku literarnu formu u kojoj se nije oprobao i u kojoj nije ostavio neizbrisiv trag. Bio je i direktor uglednih ustanova i diplomata i ministar i pesnik i romansijer i hroničar i putopisac…

Miloje Popović spada u one malobrojne spisatelje koga će nadživeti njegovo delo. Ima li šta važnije za svakog pisca?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari