Pajaci u rukama vlasti 1

Svako malo tabloidi najavljuju neku katastrofu, te tornado će da udari Srbiju, te pogodiće nas razorni zemljotresi, te propadaće davno ugašeni vulkani, stiže epidemija neke zarazne bolesti…

Sve te najave su se ubrzo pokazale kao netačne. Ima tu skoro pa svakodnevnih najava lažnih atentata na predsednika Srbije, povremeno se „na meti“ nađe i poneki ministar (valjda da se ne oseti zapostavljenim), izveštava se sa sastanaka koji se nisu dogodili, širi se mržnja prema ženama, nacionalnim i seksualnim manjinama, opoziciji… svakom ko dovede u pitanje sliku iskrivljene stvarnosti koju kreiraju provladini mediji.

A njihova stvarnost je samo predsednik Srbije Aleksandar Vučić. I ni makac od njega. Počinje se i završava sa vestima o njemu, njegovim izjavama, susretima, kome je ponovo od svetskih zvaničnika šta skresao u brk, beskrajnim bizarnim konferencijama za novinare na kojima se nazovinovinari bestidno smenjuju u besmislenim pitanjima tipa: Zašto ste tako lepi i pametni, gospodine predsedniče (?!) i objasnite nam zašto je opozicija tako odvratna?! A on se topi od miline zbog postavljenog pitanja! I naravno objašnjava. Šta mu teško! Pa ne pitaju ga o siromaštvu u Srbiji ili ne daj bože o ulozi i umešanosti državnih organa Republike Srbije u slučaj fantomskog i nezakonitog rušenja u Savamali. Ne znam kako mu nije neprijatno od tolike količine medijskog poltronstva i prećutkivanja istine o tome kako živi narod u Srbiji. Doduše, on ima svoju viziju toga kako je Srbija u stvari Švajcarska (500 evra prosečna plata, dok je u ostatku regiona odavno skoro duplo viša). Ali jako je teško iz audija koji juri 200 na sat videti ruiniranu i siromašnu državu, pokradenu upravo tokom devedesetih kada su i radikali izvesno vreme duvali u isti rog sa Slobodanom Miloševićem i njegovom zlikovačkom politikom, pre svega prema sopstvenom narodu, a kamoli materijalno stanje njenih stanovnika. Još je teže videti narodne patnje iz privatnog kompleksa Beograda na vodi, koji je država proglasila za projekat od nacionalnog značaja?! Pazite, stambena zgrada od nacionalnog značaja?! Ajde da je to auto-put, most, tunel, bolnica, klinički centar, aerodrom… bilo šta od infrastrukturnih objekata, ali stambena zgrada?! Kakve koristi Republika Srbija ima od te zgrade?! Pa nikakve, jer će novac od prodaje stanova otići u privatne džepove ljudi koji su zahvaljujući vezama sa vlašću i dobili pravo da ih grade. Zato je ovoj vlasti tako važna kontrola medija. Ne samo zbog te stambene zgrade, nastale na bezakonju i fantomskom rušenju u Savamali, koje se proteklih dana nagrađuje napredovanjima u državnom aparatu, jer što viša funkcija to je i zaštita od zakona bolja, nego da javnost a samim tim i stanovnici Srbije ne bi znali šta vlast u njihovo ime radi. Odatle i toliko širenje tabloidne mržnje prema svakom ko dovede u sumnju stvarnost Srbije. Odatle spinovanje priče o ubistvu pevačice Jelene Marjanović (slučaj ubistva kao i svaki drugi, čak i lakši za rešavanje nego većina), odatle besmislena masovna gradnja jarbola (kao ne znamo da živimo u Srbiji, ali je važnije namestiti državnu lovu svojim drugarima), otvaranje semafora i već nekoliko puta otvorenih fabrika, višestruko postavljanje kamena temeljaca za istu fabriku, beskrajne najave dolaska brojnih investitora koji se nikad ne pojave… Ukratko, Vojnovičeva „Moskva 2042“. Država u kojoj ljudi lete od zadovoljstva i sreće i uživaju u blagostanju koje im je ova savršeno uređena država omogućila.

Pitao sam svojevremeno jednog državnog tužioca što tužilaštvo ne reaguje na pisanje tabloida, jer u svakom tekstu ima sijaset krivičnih dela, od širenja panike, preko širenja lažnih vesti, pa sve do nekih težih krivičnih dela – izazivanje opšte opasnosti. Znate šta mi je odgovorio? Da kad bi se bavili pisanjem tabloida, ne bi mogli da rade ništa drugo i da njima iovako niko ništa ne veruje, pa neka ih! Koliko im se ne veruje najbolje pokazuje aktuelna vlast.

Medijskom mraku u Srbiji je doprinelo i to što su lokalni mediji kroz privatizaciju mahom otišli u ruke naprednjačkim biznismenima, koji sa njih danas ili šire propagandu (opet su novinari na to pristali) ili su ih pogasili. Ostalima koji se opiru šalju se finansijske kontrole iz poreskih uprava i državni aparat se maksimalno zloupotrebljava da bi se naterali da se ugase, sami odustanu ili počnu da se bave propagandom. A i tu ima krivičnih dela zloupotrebe državnih institucija i tužioci bi morali da reaguju, ali očito ne smeju u poniznom strahu od vlasti. Čemu onda zakoni Republike Srbije, čemu forma od Ustavnog suda, Ustava Srbije, zakona? Pa da bi se pred Evropskom unijom stvorio privid normalnosti i kakvog-takvog reda u državi koja je pretvorena u privatnu prćiju nekolicine ljudi na vlasti.

Da se ne lažemo, novinari su oduvek bili najbolje sluge svih vlasti. I glavni saučesnici u kreiranju iskrivljene slike stvarnosti za svaku vlast. Isto tako, novinari državnih medija su oduvek bili saučesnici svake vlasti u prećutkivanju onoga što bi vlast proglasila za državni interes a prilično je neprijatno po njih da se otkrije da je u stvari reč o državnoj korupciji i trpanju love u privatne džepove partijskih poslušnika i ortaka. Zato je i bitna kontrola medija. Zbog prećutkivanja stvarnosti. Zato i profesionalni mediji, kao što je to Danas, ne mogu čak ni po Zakonu o dostupnosti informacijama od javnog značaja (!) da dobiju odgovore od državnih institucija. Jednostavno ignorišu zahteve naših novinara i baš ih briga, jer znaju da sankcije nema i da im niko ništa ne može. Nagrada provladinim medijima za ćutanje o stvarnosti Srbije je naravno novčana, pa naprednjačka vlast obilato daje milione dinara građana Srbije tabloidima, dok profesionalne medije, kao što je Danas, u širokom luku zaobilazi na medijskim konkursima. Na stranu što deli državne pare svojim pajtosima kršeći zakone Republike Srbije, koji su se dosetili da par dana pre raspisivanja konkursa osnuju nevladinu organizaciju i konkurišu, uzmu pare, ugase firmu, projekat nikad ne realizuju, a lovu podele. Tu bi imalo posla i za državnog tužioca i za policiju, da smeju da zagrebu u to. Ovako, svi oni se jako dobro zabavljaju i smeju u lice građanima Srbije.

Ipak, najveći greh za medijski mrak ide državnim medijima. Nisu problem tabloidi nego javni servis RTS i državni mediji – Tanjug (državna a privatna, ugašena a neugašena…). Novosti, Politika, Dnevnik. Znate, ovde je problem što novinari pristaju da ćute. Na stranu to što novinari „javnog servisa“ Kulturno umetničkog društva Radio-televizije Srbije (KUD RTS) nisu u stanju iz straha ili takvog naloga rukovodstva te (javne) kuće da državnim zvaničnicima, koji hrle na njihov program ko muve, postave ne samo provokativno, nego čak ni jedno škakljivo pitanje o dešavanjima u Srbiji. Vrh ove javne televizije je odlučio da ne da odgovore stanovnicima Srbije na elementarna pitanja o lošem životu, što ga svrstava u deo propagandne mašinerije vlasti. RTS i slični „mediji“ slobodno mogu da istaknu slogan – Mi žmurimo pred stvarnošću! Jer ne vide ni siromaštvo, ni krađu penzija, uzurpaciju vlasti i zloupotrebu institucija, ugašeni parlament, zarobljene državne institucije koje donose odluke isključivo u strahu od jednog čoveka… Odgovor na bezočnu državnu propagandu dali su stanovnici Vojvodine. Informativne emisije Radio-televizije Vojvodine neće niko da gleda. KUD RTS slobodno može da ukine informativnu redakciju, niko to ne bi ni primetio i da ostane sa emisijama tipa Šarenica i sa sportskim prenosima, ali bez komentatora, pošto su ti prenosi ispod svakog kriterijuma, prepuni netačnosti, proizvoljnosti i nadasve neznanja, što su najubedljivije dokazali tokom nedavno završenog Svetskog prvenstva u fudbalu u Rusiji.

Dakle, novinari i novinarke, urednici i urednice, sami ste krivi što je medijska scena Srbije u ovakvom stanju. Nijedan drugi zaključak i ne može da se izvuče, osim da zapravo vi podržavate medijski mrak u Srbiji u sadejstvu sa vlašću, a samim tim i ponižavanje jedne slobodoumne profesije. Dakle, slažete se da budete pajaci u rukama vlasti i da obmanjujete građane Srbije širenjem lažne slike o zemlji u kojoj loše živite. Sve za malo parica. Od stanovnika Srbije koje lažete za njihove pare.

Autor je urednik Danasa

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari