Iza državnih investicija stoji pljačka i uništavanje prirode 1Foto: BETAPHOTO/EMIL VAS/EV

Ono što je premijerka rekla na eko-forumu „Guejang 2021“ zvuči kao licemerni spisak lepih želja koji nije utemeljen u realnosti.

Dok se s jedne strane priča o ulaganju u upravljanje vodama, s druge strane se u tajnosti po ubrzanoj proceduri donose Izmene Zakona o vodama kako bi olakšale privatizovanje vodnih dobara i korupciju, kaže za Danas Predrag Momčilović iz Ne davimo Beograd.

Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić najavila je juče, u obraćanju na kineskom globalnom eko-forumu „Guejang 2021“, da će Srbija u narednih nekoliko godina uložiti šest milijardi evra u upravljanje vodama, od čega 4,3 milijarde za zaštitu voda od zagađenja, a milijardu i po u vodosnabdevanje.

Brnabić je istakla i da je jedan od najvažnijih prioriteta Vlade Srbije unapređenje sistema finansiranja i investicionih ulaganja i planiranja u sektoru zaštite životne sredine i realizaciji konkretnih projekata u ovoj oblasti.

„Uložićemo sredstva u unapređenje monitoringa kvaliteta vazduha, u zamenu kotlova za grejanje putem prelaska na gorivo koje manje zagađuje. Gradićemo nove regionalne centre za upravljanje otpadom i raditi na zatvaranju i saniranju oko 3.500 nelegalnih deponija u gradovima i opštinama širom Srbije, a izdvojićemo sredstva i za povećanje pošumljenosti zemlje“, navela je ona.

Miran Pogačar, član Ekološkog pokreta Novi Sad, kaže za Danas da je poznata srpska investiciona i privatizaciona politika – investitori se bogate, dok radnici gube posao i krov nad glavom zapadajući u sve veće siromaštvo i dužničko ropstvo. Na red su došla, dodaje on, i prirodna dobra i to kroz takozvane investicije o kojima sad i Ana Brnabić govori kao o budućnosti naše ekologije“.

Premijerka Srbije je juče istakla i da Srbija i Kina imaju intenzivnu saradnju i u oblasti zaštite životne sredine, sa ogromnim potencijalom za njeno dalje unapređenje i proširenje.

Predrag Momčilović kaže za naš list da premijerka priča o niskougljeničnom razvoju i smanjenju emisiju gasova sa efektom staklene bašte dok se uz pomoć kineskih kredita gradi blok termoelektrane Kostolac B3, koji će dugoročno vezati Srbiju za ugalj i usporiti energetsku tranziciju.

– Efekti kinesko-srpske saradnje na životnu sredinu dobro su poznati građanima Bora i Smedereva, koji dišu preterano zagađen vazduh i izloženi su različitim zdravstvenim problemima. Državi zaštita životne sredine apsolutno nije prioritet, a to je vidljivo u svakodnevnoj degradaciji koja se svuda dešava – ističe Momčilović.

Takođe, napominje on, da država želi zdravu životnu sredinu, ne bi se toliko zalagala za dolazak Rio Tinta u Srbiju.

– O stanju životne sredine u Srbiji najbolje govori i rastući broj lokalnih pokreta koji se svakodnevno bore da sačuvaju svoju vodu, zemljište, šume, kao i da dišu čist vazduh. Godine pogrešnih razvojnih politika, praćenih neverovatnim nivoom korupcije dovele su do toga da je ustavno zagarantovano pravo svih ljudi na zdravu životnu sredinu potpuno pogaženo – zaključuje Momčilović.

Prema rečima Mirana Pogačara, mnoga ova obećanja ulaganja u monitoring kvaliteta vazduha, centre za upravljanje otpadom, saniranja deponija…, više su predizborna nego konkretna i realna, a iza reči kao što je „investicija“ ne krije se ništa drugo do organizovana pljačka i uništavanje prirode.

– Pre bilo kakvih obećanja, ono što Vlada i država duguju svima nama jeste da otkriju ugovore između države Srbije i investitora kao što su Linglong, CRBC i Rio Tinto. O tome koliko će godina građani biti zaduženi za infrastrukturne investicije pokrivene velom tajne od „posebnog značaja za Republiku Srbiju“ niko ne govori. Jasno je da se iza „posebnosti“ kriju netransparentnost postupaka i korupcija. Sve to na kraju ide samo na našu štetu, a u korist vlastodržaca i stranih investitora – kaže Pogačar.

Na primeru mnogih gradova, smatra on, možemo videti kako to izgleda, ali, evo, samo da uzmemo Novi Sad i izgradnju četvrtog mosta – obilaznice, čije finansiranje je potpuno neizvesno.

– Gradonačelnik Miloš Vučević se hvalio u medijima kako će se most finansirati iz republičkog budžeta iako se u zaključku Vlade iz 2020. jasno navodi da će se izgradnja mosta finansirati iz zajma kod kineske banke. Nema sumnje da će kineski privatni kapital uplesti prste u već ozloglašeni projekat „Novi Sad na vodi“. Jedno isključenje sa projektovanog mosta ide direktno u nekadašnje Brodogradilište, koje je trenutno u vlasništvu kompanije Galens. Čeka se samo upodobljavanje urbanističkih planova kako bi se započelo betoniranje novosadskog priobalja – zaključuje naš sagovornik.

Ekološki pokreti pritisli Vladu

– Ne treba da nas čudi to što Ana Brnabić i SNS „odjednom“ postavljaju ekologiju kao prioritet, ali, naravno, sa njihovim dodatnim privatizacijskim tumačenjem. Upravo su aktivnosti mnogih zelenih pokreta i samoorganizovanih građana primorali sve političke stranke, pa tako i SNS, da progovore o ekološkim temama. Sad se odjednom ne obećava samo zlatno, već i zeleno doba u kojem je zaštita životne sredine jedan od prioriteta. Dok nam čarobni obećani boljitak konačno ne stigne, na nama je da se na svaki način suprotstavljamo i da radimo na zajedničkom političkom organizovanju koje će na kraju dovesti ne samo do promene vlasti, već i do ozbiljne političke promene u korist prirode i običnog čoveka – ističe Miran Pogačar za Danas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari