Jedina sigurna većina ovde su ljudi koji se osećaju pokradeno i poniženo 1Foto: privatna arhiva

Ne pamtim ovoliki metež u javnom prostoru! Logično mi je da je to vlasti u najvećem interesu, što zbog skretanja pažnje sa užasnih pronevera novca i poverenja, što zbog činjenice da u toj pometnji najbolje funkcionišu političke organizacije koje nemaju politiku nego gole materijalne interese.

Međutim, čoveku sa očuvanim minimumom dostojanstva, dakle autentičnoj opoziciji ovdašnjoj vlasti i vlastoljublju, ovo grudvanje lažima, optužbama, zauzimanje tabora i međusobno povređivanje ne može nikako biti na korist. Zbog toga se uglavnom uzdržavam i ne komentarišem poteze opozicije, jer čak i kada mi nisu nimalo bliski, njihovi postupci ne troše naš novac, pa ni entuzijazam. Toliko je suvišno da se, u trenutku dok nam iz novčanika, privrede i prirode izvlače poslednje resurse, umesto lopovima, obraćam nekom do sebe i govorim mu da se na razgovor za posao ne ide u klovnovskom odelu. A možda ne bih ni bio u pravu jer ne znam za kakav posao je konkurisao, kaže za Danas Predrag Voštinić, iz Lokalnog fronta iz Kraljeva odgovarajući na pitanje koji su dometi opozicione blokade RTS i mogu li takve akcije da motivišu bunt građana.

* Da li biste se priključili eventualnim novim blokadama ako Savez pozove i ostale opozicione organizacije?

– Nas retko ili nikad ne pozivaju. Bili smo pozvani na ukupno dva sastanka do sada, na oba smo se odazvali i konstruktivno na njima učestvovali. Ne bih da spekulišem o razlozima, ali verujem da jedna od namera može biti da nam se ukaže na „manjak političke relevantnosti“ ili da nam se ne da previše prostora gde bismo, po njihovom uverenju, mogli da je izgradimo. Svakih par dana izađe po neka priča u kojoj ljudi svedoče o neočekivano lošim reakcijama opozicionih lidera na prisustvo ili poteze Lokalnog fronta. Ali to je u redu, štaviše vrlo je logično i čak nije nimalo uvredljivo za nas. I nije neophodno da nas bilo ko zove. Podržaćemo svaku smislenu akciju, i skloniti se od svake koju ne smatramo korisnom ili koja izneverava načela našeg političkog delovanja. To je doslednost koja toliko nedostaje u politici.

*Kao vidite rezultate treće runde razgovora vlasti i dela opozicije uz posredstvo evropskih posanika?

– Sportskim jezikom: u regularnom delu utakmice uspeli smo da vam polomimo noge, potplatimo glavnog sudiju, pa i nekoliko vaših igrača, kaznimo vam navijače, napravimo živo blato na sredini terena i sad vodimo ubedljivo. Ako vam toliko znači, evo probajte u nadoknadi od par minuta, bez prava izmene na terenu, i može par drugih delegata. Prilično ponižavajuće.

* Da li će Lokalni front izaći na izbore i od čega to zavisi? Postoji li mogućnost da izađete samo na lokalne izbore?

– Odluka se već našla pred najširim krugom za odlučivanje i bojkot jeste odluka velike većine u Lokalnom frontu. Ono za čim ipak žalimo jeste prilika da se na lokalu valorizuje sve što smo radili prethodnih par godina. Postoji ta fama da bismo učestvovanjem na izborima na sebe navukli gnev i blatnjavu osudu opozicije koja bojkotuje, naša je briga ipak mnogo veća da bi nas neko iz vlasti pohvalio, to već ne bismo mogli da podnesemo.

Spremni smo na borbu za glasove, na čuvanje glasova, ali i glasača. Ipak čak i da same izbore učinimo sasvim dovoljno fer to neće promeniti činjenicu da se vladajuće partije sve vreme za svoju startnu poziciju bore krajnje nelegitimnim sredstvima. Da ukažemo na to ipak moramo svi zajedno, da se prema tome odredimo jednoglasno kao i prema kriminalu.

* Šta je najveća smetnja poštenim izborima?

– Odsustvo političke debate i stvarne borbe koja prethodi izborima je ključna. Nema politike, sve goli materijalni interesi malograđanštine, zamazani floskulama. Skoro pa pretpolitičko društvo…

* Čini se da ni strajk i suspenzije radnika Pošte ne podstiču građane na masovnije proteste protiv vlasti. Zašto je to tako?

– Ovakva vlast uvek ima višak osionosti, manjak obraza i nešto naših para da ugasi male požare pre nego što se razbuktaju. S druge strane, na opozicionoj strani se ulaže previše vremena i premalo truda na nekakvo političko usaglašavanje i ujedinjenje. A više je nego jasno da je ujedinjenje jedino moguće i čak sasvim izvesno u temi borbe protiv kriminala i korupcije, ma kako to uopšteno ili čak potrošeno zvučalo. Na tom polju skoro da ne bismo imali ideoloških razlika. Jedina sigurna većina u ovoj državi su ljudi koji se osećaju pokradeno i poniženo. U njima i jeste najveća potencijalna energija pobune. Jedini ispravan i politički zreo postupak bi bilo stati uz njih i slušati ih, pratiti njihova očekivanja. Zastupništvo im treba ponuditi tek na nekim budućim izborenim izborima, a ne na kamionu. To bi bilo i odgovorno postupanje umesto stražarenja nad društvenim mrežama i nadgledanja „ko ruši opoziciju“ smislenim primedbama ili izgrađenim stavovima. Ako je apatija rezultat nepoverenja, u ljude, u mogućnost promene, onda u tom poverenju ključ njenog razrešenja. A poverenje se gradi, strpljivo čak i kad nema vremena.

* Mislite li da brojne afere od Krušika do Jovanjice utiču na podršku vlasti i zašto protesti zbog toga nisu brojniji po Srbiji?

– Uspeli su u nameri da stvore informativni haos, da niko više ne govori, svi vrište, sloboda i odgovornost za javno izgovoreno ne žive zajedno, nema više teških reči jer su sve obezvređene. Zluradi osmesi odgovorili su na stvarne uspehe istraživačkog novinarstva. Tako se relativizuju krupne afere. Poverenje u institucije i pravosudni sistem je toliko nisko da kod ljudi preovladava uverenje da čak i ubica pronađen sa oružjem u zubima i krvavih ruku ne bi bio osuđen ako ga prethodno stranka ne osudi. A stvarnost ne demantuje ovo očekivanje, naprotiv.

* Šta misle građani Kraljeva o aferama i kako su za njih doznali s obzirom na to da mediji s nacionalnom frakvencijom ne izveštavaju o tome?

– Dolazio sam i na najveće proteste u Beograd i zaticao ljude zaprepašćene činjenicom da se išta dešava. Informisanost u najvećoj meri zavisi od dostupnosti informacija, ali i od nivoa interesovanja i uključenosti u društvena dešavanja. Jeste gore nego u Beogradu, ali nije drastično. I ovde moraš da promoterima Telekomovih usluga ponoviš nekoliko puta „ne, hvala“, iskopaš jedan od tri primerka Danasa, ili dva Vremena, NIN-a, ali ako te stvarno zanima ima vesti na društvenim mrežama. Naravno, ako zavisiš od posla u javnom sektoru, ili na njega računaš, nije baš poželjno da lajkuješ. Sve se beleži.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari