Mrdalj: Hrvatska vatrometom prikriva agresiju 1Foto: Printscreen/Youtube

Politikolog Mladen Mrdalj je gostujući na televiziji N1 rekao da je 4. avgust dan istine i da Hrvatska slavljem i vatrometom prikriva agresiju.

„Što je veća buka, manja je šansa da se neko zapita. Samom bukom pokušavaju da ‘uhvate’ da je tu sve bilo u redu“, smatra on.

Mrdalj kaže da srpske vlasti nisu učinile da se Oluja obeležava.

„Vodim američke studente u Potočare, ali nemam gde da ih odvedem kad se radi o Oluji, nijedna srpska vlast to nije uradila. Može da se napravi krajinski muzej na 3-4 sprata u centru Beogradu, mnogi od njih su uspeli u dijaspori, novca ima, ali mozga i srca nema“, smatra politikolog.

Dragana Vujančević Đukić iz Udruženja nestalih “Suza“ rekla je u Novom danu N1 da su 4. i 5. avgust tužni dani za porodice, iako su se ubistva u akciji „Oluja“ dešavala tokom celog avgusta. „Počinje tuga i tišina, a opet ne možemo da ćutimo, moramo da govorimo i podsetimo“, smatra ona.

Vujančević Đukić rekla je da je pitanje nestalih bilo najvažnije, ali da od susreta Aleksandra Vučića i tadašnje predsednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović nije bilo rezultata.

„Pitanje nestalih je podignuto na najviši nivo. Do tada je nekako funkcionisalo, od tada jako malo rezultata. Svi se sada bave tim pitanjem, a nas isključivo zanima rezultat, važno nam je da sarađuju institucije, ljudi kojima je to posao. Ne možete da zamislite kakvo je olakšanje za porodicu kad nakon dve i po decenije sahrani svog člana, da nađu mir, da imaju gde da zapale sveću“, smatra ona.

Mrdalj kaže da Hrvatska pitanje nestalih rešava „na kašičicu“, kao i da je srpskim vlastima to pitanje važno za izborne cikluse.

„Manipuliše se pomoći izbeglicama, kad god trebaju glasovi oni se pritiskaju. Ima i drugih momenata, kao sa Kolindom Grabar Kitarović, kada je bilo potrebno da kažu nešto fino, da operu svoje biografije, ti ljudi postoje samo kad treba da se glasa i da se ratuje. Facsinira me privrženost tih ljudi rodnom kraju“, kazao je Mrdalj.

Vujančević Đukić dodaje da se porodice trude da urade sve što mogu – da evidentiraju svog nestalog člana i daju krv.

„Još uvek nema zvanične evidencije nestalih. Sve ostalo je na drugoj strani, sve je usporeno, politika je umešala svoje prste, 50-60 lica se rešavalo godišnje, prošle godine nijedan slučaj, ove godine 5+2, 5 smo saznali sa sajta hrvatske komisije, dva u saradnji sa hrvatske i srpske komisije. Najteže je roditeljima koji umru, a ne sahrane svog sina, najveći strah je da to ne ostavljaju u amanet deci i unucima“, rekla je ona.

Ona kaže da je porodicama najvažnija istina i da se otkloni neizvesnost.

„Mi kao udruženje smo napravili spomen sobu, koja je skromna, beleži stradanje i tragedije, trebalo bi da bude inicijativa za memorijal, sve je manje onih koji će moći da svedoče. Iza svake fotografije stoji priča baka, dece, majki, jako lepa reakcija ljudi koji dođu, imamo samo oko 800 fogografija, oko 6.500 je ubijenih Srba, zamislite da imamo sve fotografije. Porodicama je najteže, niko ne misli o porušenoj kući kad ti fali neko ko je sedeo za tvojim stolom. Pamtimo i druge stvari, ja sam bila dete, otrgnuta sam iz svoje sobe, škole“, kazala je Vujančević Đukić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari