Od Montevidea do Rusije: Može li Srbija da ponovi najveće uspehe Jugoslavije na Mundijalima? 1Foto: Srđan Stevanović/Starsportphoto ©

Nekadašnja Jugoslavija je učestvovala na brojnim Svetskim prvenstvima, a na Mundijalu u Urugvaju 1930. godine i Čileu 1962. godine su stizali do najvećih uspeha – četvrtog mesta.

Na Mundijalu u Urugvaju 1930. godine učestvovalo je samo 13 reprezentacija, od čega samo četiri iz Evrope: Francuska, Belgija, Rumunija i Jugoslavija.

Jugoslovenski fudbaleri doputovali su u Montevideo brodom, posle 18 dana plovidbe iz Marseja, a na prvom Mundijalu su nastupili praktično bez ikakvih priprema.

Jugoslavija je na startu turnira savladala Brazil sa 2:1. Prvi gol za „plave“ postigao je čuveni Aleksandar Tirnanić. Zatim su sa 4:0 deklasirali Boliviju i kao pobednici grupe plasirali se u polufinale, gde ih je čekao domaćin. Urugvaj je zaustavio Jugoslaviju u polufinalu rezultatom 6:1, a identičnim rezultatom je Argentina pobedila SAD, dok je u finalu Urugvaj slavio sa 4:2. Jugoslavija je na prvom Svetskom prvenstvu podelila treće i četvrto mesto sa selekcijom SAD.

Četvrto Svetsko prvenstvo održano je u Brazilu 1950. godine. Jugoslavija je mečeve protiv Švajcarske (3:0) i Meksika 4:1) bez lako rešila u svoju korist, ali ih je poraz od Brazila od 2:0 i poslao kući, okončavši njihovu odiseju u prvoj fazi takmičenja.

Žreb je na petom Svetskom prvenstvu u Švajcarskoj 1954. godine svrstao Jugoslaviju u grupu sa Brazilom, Francuskom i Meksikom. Grupnu fazu obeležila je minimalana pobeda „plavih“ nad Francuskom 1:0, te remi protiv Brazila 1:1. Ipak u četvrtfinalu je usledio poraz od 2:0 protiv Nemačke.

Na Mundijalu u Švedskoj 1958. godini, žreb je „plave“ smestio u sa Francuskom Škotskom i Paragvajom. Rezultatom 3:2 savladali su Francusku, dok su remizirali sa Škotskom (1:1) i Paragvajom 3:3. To je bilo dovoljno za drugo mesto u grupi i meč protiv Nemačke u četvrtfinalu.

Nemci su ponovo bili kobni po „plave“ kao i četiri godine ranije u Švajcarskoj, ovog puta minimalnim rezultatom.

Sedmo Svetsko prvenstvo održano je u Čileu 1962. godine. „Plavi“ su na Mundijal otputovali sa nadom da mogu da dođu do dobrog rezultata. Sve nade su polagali u Dragoslava Šekularca i Milana Galića. U prvom kolu je od njih bio bolji SSSR sa 2:0, ali su onda usledile pobede nad Urugvajom 3:1 i Kolumbijom 5:0. U čevtrtfinalu su se ponovo namerili na Nemačku od koje su ovoga puta bili bolji rezultatom 1:0. To je donelo plasman u polufinale, a protivnik im je bila Čehoslovačka. Jugoslavija je završila učešče u polufinalu porazom od 3:1. U borbi za treće mesto, Čile je savladao našu reprezentaciju 1:0, tako da je Jugoslavija bila četvrta na kraju.

Jubilarni, deseti Mundijal, održan je u Zapadnoj Nemačkoj 1974. godine. Pored Dragana Džajića, za Jugoslaviju su te godine nastupali Josip Katalinski, Jovan Aćimović, Ilija Petković, Stanislav Karasi, Ivica Šurjak, Branko Oblak i Vladimir Petrović Pižon.

Na startu grupne faze, „plavi“ su remizirali sa braniocem titule, Brazilom (0:0), a onda su u drugom kolu dekalsirali Zair sa 9:0 dok su na kraju zabeležili remi protiv Škotske 1:1. Tri reprezentacije završile su grupu sa po četiri boda, ali su Jugoslavija i Brazil na osnovu bolje gol-razlike, dok je Škotska bila treća. U drugoj fazi turnira doživeli su tri poraza i ispali sa takmičenja. Prvo su ih savladali Nemci sa 2:0, a onda Poljaci i Šveđani identičnim rezultatom – 2:1.

Svetsko prvenstvo u Španiji održano je 1982. Ovo je prvi Mundijal na kome su učestvovale 24 ekipe, te je konačno najveća fudbalska smotra na svetu doživela proširenje sa 16 na 24 tima. Tim su činili iskusni reprezentativci Vladimir Petrović Pižon, Safet Sušić, Ivan Gudelj, Velimir Zajec, Zlatko Krmpotić, Zlatko Vujović, Dragan Pantelić, Ivica Šurjak, Edhem Šljivo, Vahid Halilhodžić.

Na startu takmičenja u Saragosi, „plavi“ su sa Severnom Irskom odigrali 0:0, da bi u drugom kolu doživeli poraz od Španije 1:2. Iako je Jugoslavija pobedila u poslednjem kolu Honduras 1:0, trijumf Severne Irske nad Španijom od 2:1 ke poslao „plave“ kući nakon grupne faze takmičenja.

Svetsko prvenstvo u Italiji je održano 1990. godine, a a poslednjem velikom takmičenju pred raspad države, reprezentacija SFR Jugoslavije ostvarila je u Italiji najbolji rezultat još od Svetskog prvenstva u Čileu 1962. godine. Selektor je bio Ivica Osim, a neke od zvezdi tadašnej selekcije bili su Safet Sušić, Dragan Piksi Stojković, Srećko Katanec i Dejan Savićević.

Na startu grupne faze Nemačka je pobedila Jugoslaviju sa 4:1. Ipak usledile su pobede protiv Kolumbije 1:0 i Ujedinjenih Arapskih Emirata 4:1.

U osmini finala Jugoslavija je pobedila Španiju sa 2:1, a u četvrtfinalu im je protivnik bila Argentina. Meč je završen bez golova, pa je penal „lutrija“ morala da „razdvoji“ dve selekcije. Iako je golman Tomislav Ivković odbranio penal legendarnom Maradoni, mlaki udarci Dragoljuba Brnovića i Faruka Hadžibegića su trasirali put “Gaučosima” u polufinalu posto su sa 3:2 izbacili Jugoslaviju u penal seriji.

Svetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj mnogima je i dalje u sećanju pošto prečka Predraga Mijatovića „još zveči. Selektor je Slobodan Santrač, a tim je bio pun zvezda. među njima su bili Darko Kovačević, Predrag Mijatović, Vladimir Jugović, Savo Milošević, Zoran Mirković. Jugoslavija je bila u grupi sa Nemačkom, SAD i Iranom. Pobeda protiv Irana 1:0 golom Siniše Mihajlovića iz slobodnog udarca nagovestila je dobar turnir za nacionalnu selekciju.

Protiv Nemačke su izabranici Slobodan Santača odigrali 2:2, iako su dugo vodili sa 2:0. Poslednji meč u grupi je bio protiv SAD i to je bila prilika za još jednu pobedu koja se i dogodila – 1:0. U osmini finala protivnik je bila Holandija koja je slavila sa 2:1 golom Edgara Davidsa u 90 minutu.

Svetsko prvenstvo 2006. u Nemačkoj naši navijači ne pamte po dobrom. Tamo je selekcija Srbije i Crne Gore doživela pravu katastrofu. Selektor Ilija Petković je umesto povređenog Mirka Vučinića pozvao u tim sina Dušana i pokvario atmosferu totalno.

SCG je upala u „grupu smrti“ u kojoj su bile Holandija, Argentina i Obala Slonovače. Holandija je minimalnim rezultatom savladala SCG, a „Gaučosi“ su nas totalno ponizili. Mesi i drugovi su se na meču protiv Srbije i Crne Gore igrali fudbala, slavivši na kraju sa 6:1. Protiv Obale Slonovače naši igrači su doživeli novi poraz (3:2), pa su na kraju završili Mundijal na psolednejm 32. mestu.

Svetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi je bilo 19. po redu, a ni na njemu Srbija nije prošla grupnu fazu takmičenja. Porazu od Gane je „kumovalo“ namerno igranje rukom Zdravka Kuzmanovića u kaznenom prostoru Srbije, pa je selekcija koju je vodio Milovan Rajevac sa penala došla do pobede od 1:0. U drugom kolu Srbija je savladala Nemačku sa 1:0, a gol vredan tri boda postigao je Milan Jovanović. Ipak i na tom meču su srpski igrači igrali rukom u svom petercu, konkretno Nemanja Vidić, ali je za razliku od prvog meča Vladamir Stojković odbrani penal koji je šutirao Lukas Podolski. Protiv Australije su naši reprezentativci doživeli novi poraz u grupi – 2:1. U nadoknadi vremena sudija Horhe Lariondo nije video igranje rukom Tima Kejhila u svom petercu a nakon udarca glavom Nemanje Vidića posle kornera pa su „Orlovi“ oštećeni za očigledan penal, te je Srbija umesto prolaska u osminu finala završila takmičenje na 23. mestu.

Poslednji Mundijal na kome je Srbija učestvovala je bio onaj u Rusiji pre četiri godine. Ni na njemu se „Orlovi“ nisu proslavili. Ispali su u grupnoj fazi pošto su zabeležili dva poraza i samo jedan trijumf. Pobeđena je Kostarika sa 1:0, a gol odluke je postigao Aleksandar Kolarov iz slobodnog udarca. Od Brazila su izabranici Mladena Krstajića izgubili sa 2:0, a od Švajcarske sa 2:1, pa su se sa svega tri osvojena boda vratili kući.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari