Pritisak iznutra, pritisak spolja 1Foto: EPA-EFE/RUNGROJ YONGRIT

Neverovatna forma ove sezone, silni otkazi visokorangiranih kolega i tokijsko nizanje pobeda bez izgubljenog seta slutili su ispunjenje davnašnje želje Novaka Đokovića, ali jedan od najboljih tenisera sveta svih vremena (ako ne i G.O.A.T) ni iz četvrtog pokušaja nije uspeo da „pokupi“ olimpijsko zlato.

U Pekingu 2008. godine okitio se bronzom, u Londonu 2012. izgubio bitku za treće mesto, a u Rio de Žaneiru pao već na prvom koraku, da bi ovog petka izvisio za „viđenu“ pobedu u neverovatnom polufinalu sa Nemcem Aleksandrom Zverevim – 1:2 (6:1, 3:6, 1:6).

Iako je glatko dobio uvodni set, poveo sa 3:2 u drugom i imao širom otvoren put ka finalnom okršaju sa Rusom Karenom Kačanovim, 20-struki šampion grend slemova, prvoplasirani na ATP listi i glavni nosilac turnira u japanskoj prestonici odjednom je pogubio konce i upao u mašinu „vaskrslog“ protivnika, bez snage i prilike da se uspravi i u svom stilu zada „nokaut“ kada su ga svi već otpisali.

Kao retko kada, delovao je nemoćno u pokušajima da izbegne poraz, dok je peti reket sveta leteo po terenu i bez milosti udarao po ranjenom višestrukom dobitniku nagrade za najboljeg sportistu na planeti.

– Puno toga sam izanalizirao u svojoj glavi i pre meča sa Zverevim, a sve što budem rekao biće mišljenje teniskog eksperta, ali i nekoga ko Novaka zna u dušu. Toliko da se Vajda i Ivanišević, u tom smislu, ne mogu porediti sa mnom. Kao ni predškolsko dete sa studentom. Poznajem Đokovića od njegove 10. godine, a od 13. smo intezivno radili, ja sam mu pisao osnovne kodove igre… Zašto sve to navodim? Pa, zato da bih objasnio zašto tvrdim da sam milijardu odsto u pravu kada tvrdim da su četiri stvari uticale na to da jedna tako savršena mašina stane. On vam je kao najbolji bolid Formule 1, nije bitno da li Ferarijev ili Mercedesov, dokle god ima goriva juri, pretiče, prvi prolazi kroz cilj… Ali, desi li se mala greška u održavanju ili paljenju motora to se drastično odrazi na rezultate… Krenuo bih od njegove dileme – hoću, neću na Olimpijske igre. Mislim da je ranije morao da reši ličnu nedoumicu i, na vreme, svu svoju pažnju usmeri ka Tokiju – kaže za Danas nekadašnji selektor srpske Dejvis kup reprezentacije Bogdan Obradović, u čijoj eri su Novak i ekipa osvojili titulu prvaka sveta.

Teniski stručnjak na velikom projektu u Kini spada među kritičare Đokovićeve odluke da napravi miks dubl sa Ninom Stojanović i troši se u dve konkurencije.

– Indikativna mi je njegova odluka da igra i miks dubl. Ljubav prema naciji, narasli apetiti, druženje sa ostalima… sve je to u redu ako si na takvom energetskom nivou da si spreman za duple napore i odstupanje od svoje rutine. Razumem ja njegovu potrebu da još jače oseti atmosferu takmičenja i „miris baruta“, korisno je imati više mečeva, samo to vam je kao i sa bakterijama u stomaku. Neke su dobre i rade u našu korist, a neke su loše, mogu čak i da ubiju. Da preciziram, Đoković je preuzeo ogroman rizik paralelnim nastupima u singlu i dublu, a on to nije pre radio. Do juče nisi bio načisto da li ćeš uopšte doći na Igre, a onda napadneš dve medalje. Konfuzno, za moj pojam.

Ako iko ima jak mentalni sklop i moć psihološke regeneracije između mečeva, a naročito tokom okršaja, onda je to 34-godišnji Beograđanin, ali ni on nije od kamena.

– Kada ide dobro stvari se maltene same kotrljaju napred, tako je i Novak sigurno, u sebi, bio presrećan zbog glatko dobijenog prvog seta, vođstva u drugom i, toliko čekanog, finala na vidiku… Međutim, moguće da su mu se baš tada vratila negativna sećanja na Peking, London i Rio. Svaki put je silno želeo titulu i svaki put izvisio za nju. Nije lako ostati uspravno u tom vrtlogu emocija. Kao kada vrhunski operski pevač krene da falšira uspred pevanja, a simfonijski orkestar se gleda i mimikom pita „je li ovaj lud?“. Da li je moguće vratiti se u „normalu“? Naravno da jeste, pa on je ekspert za to. Ali, nije isto kada si na grend slemu i imaš pet setova fore i kada treći rešava pobednika.

Za kraj „seciranja“ mogućih razloga Đokovićevog pada kada mu se niko nije nadao, naš sagovornik navodi njegovo rasipanje koncentracije na stvari van njegovog domašaja.

– Đokovićeva psiha je neverovatna, uz igru i kondiciju ključni element (ne)uspeha u tenisu, ali u Tokiju je pravio stravičnu grešku opterećivanjem okolnosti van njegovog i bilo čijeg uticaja. Vrućina, vlaga, klizava trava, kiša… kada toliko komentarišeš takve stvari to rivalima signalizira da tvoja spremnost za dati turnir i nije baš na vrhunskom nivou. Medvedev je isto radio i isto prošao… Uz to je trpeo veliki rezultatski pritisak. On, njegova porodica i saradnici, mediji, javnost… svi su toliko pričali o zlatu… Ne postoji vaga da izmeri šta je od ovih elemenata najviše uticalo na poraz od Zvereva, u Nemčevom meču života, to vam je kao bosanski lonac, od svega pomalo… Ko zna, možda se desilo još nešto što ne znamo- poentira Obradović.

Najveći teniski znalac među srpskim novinarima, Nebojša Višković, nije očekivao da će se Zverev istrgnuti iz „kandži“ Novaka i krenuti da ga udara do fatalnog epiloga.

– Iskreno, nisam bio u prilici da pažljivo ispratim ceo tok meča, ali dovoljno mi je znati da je izgubio osam gemova u nizu. To se ne dešava, to prosto nije Novak. On sam će najbolje objasniti šta je dovelo do takvog preokreta, a moj utisak sa strane nije da se energetski ugasio, odnosno ostao bez fizičke snage, kako većina ljudi tumači stvari. Igranje u dublu ne nosi veliku potrošnju, ali znači duplo više vremena u sportskom kompleksu i na terenu, a manje u sobi… Ima i to nekog uticaja, sigurno, ali pre bih rekao da je Đoković pao pod pritiskom velikih očekivanja. Svojih, pre svega. Toliko je želeo olimpijsko zlato… Čak mislim da bi ga taj san mogao odvesti i na sledeće Igre. Pošto će u međuvremenu osvojiti još ko zna koliko grend slemova, ako ostane zdrav i prav do tada, verovatno će sačekati Pariz da jedinom nedostajućom titulom zaokruži fascinantnu karijeru – priča sa Danas čuveni  komentator Sport kluba.

Đoković: Osećam se užasno, sutra je novi dan

„Užasno. Osećam se užasno“, rekao je Novak Đoković pred novinarima posle dva poraza u polufinalima, a potom se osvrnuo na meč protiv Aleksandra Zvereva koji je ispustio nakon što je vodio sa 6:1 i 3:2, uz prednost brejka, a potom izgubio narednih 10 od 11 gemova.

„To je sport. On je igrao bolje. Moram da mu odam priznanje na preokretu. Servirao je ekstremno dobro. Nisam dobijao mnogo prilika na njegov drugi servis, a moj servis drastično je opao – otkad sam poveo sa 3:2 u drugom setu, nisam dobijao lake poene uopšte. Igra mi se raspala, mislim da je uzeo osam gemova. Stao sam, dao sam njemu da napadne, slab procenat prvog servisa… Na ovom nivou, sa pritiskom Igara i nastupa za svoju zemlju… Nisam došao svež ovde, došao sam izuzetno iscrpljen, ali sam došao motivisan, naravno sa željom da donesem medalju“, rekao je Đoković.

Čekaju ga dve prilike da osvoji bronzane medaljea, a nada se makar jednoj.

„Ne znam. Trenutno se osećam užasno, ali sutra se nadam svežem početku. Nadam se da ću se oporaviti i da ću moći da osvojim barem jednu medalju za svoju zemlju“, zaključio je Đoković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari