"Fenjeri su pobedili" 1Foto: EPA/JEON HEON-KYUN

U petak uveče na jednom od glavnih trgova u Seulu preko 30.000 ljudi je proslavljalo odluku Ustavnog suda o smeni sa vlasti predsednice Park Gun hje, sa glavnom porukom drugačijom od one sa protestnih skupova u proteklih više od četiri meseca.

Umesto „Podnesi ostavku, Park Gun hje“, prostranim trgom Gvangvamun se orilo „Fenjeri su pobedili“. Dan kasnije, na poslednjem skupu u Seulu bilo je  preko 500.000 demonstranata, drugde po zemlji 50.000, pa je premašena brojka od 16 miliona. Slavili su pobedu naroda, sazrevanje domovine u istinsku demokratiju i završne proteste.

Masovni skupovi građana sa fenjerima, započeti u subotu 29. oktobra prošle godine, doveli su prvo do izglasavanja zakona u Narodnoj skupštini o opozivu predsednice Park zbog njene umešanosti u rasprostranjeni političko-finansijski skandal. Pod budnim okom upornih demonstranata je ubedljiva većina poslanika 9. decembra glasala za suspenziju Parkove, a osmoro sudija Ustavnog suda to jednoglasno potvrdilo 9. marta. Na talasu demonstracija formirani nezavisni savetodavni tim  je pak osumnjičio Parkovu za, između ostalog, primanje velikog mita od Samsung korporacije.

Glavna opoziciona Demokratska partija Koreje, predvodnik parlamentarne kampanje za opoziv Parkove je pozdravljajući odluku Ustavnog suda takav ishod nazvala „trijumfom naroda“. To je označilo pobedu miliona običnih ljudi koji su na sedmičnim bdenjima sa fenjerima zahtevali ostavku Parkove, poručili su iz partije čiji je zvaničnik Mun Đe-in, kako ankete kazuju, glavni kandidat za budućeg predsednika prosperitetne pedesetomilionske nacije u istočnoj Aziji.

„Impičment Parkove je pokazao da vlast u državi pripada narodu“, kazao je Song Đu-mjung, profesor na seulskom Hanšin univerzitetu. Politički analitičar Čoi Jong-il je ocenio da je „vladavina naroda sprovedena u politici i državnim poslovima“. Na početnom protestu je bilo preko 10.000 ljudi, koji su posle bdenja kilometrima pešačili širokim avenijama dvanaestomilionskog Seula ka prema predsedničkoj Plavoj palati. Prethodno je Parkova priznala na televiziji da je dozvolila dugogodišnjoj prijateljici Čoi Son-sil da predsednici uređuje tekstove govora. Izbio je najveći do sada skandal sa zloupotrebom vlasti u Južnoj Koreji i počeo politički kraj šefa države.

Broj demonstranata se dramatično povećavao sa svakim novim otkrićem navodne zloupotrebe vlasti, nepotizma, iznuđivanja novca i usluga, mita…. Podrška Parkovoj se svela na jednocifrenu, a ljudi su autobusima i avionima počeli da stižu iz udaljenih delova zemlje. Na protestima su se grupe novopečenih studenata mešale sa sedokosim veteranima demonstracija iz prošlosti. Prve subote novembra brojka je porasla na 200.000 ljudi, a njihova energija se osećala i narednog dana kada se ovaj izveštač Danasa šetao istorijskim Gvangvamunom. Sledeće sedmice je brojka dostigla milion, pa onda 1,5 miliona. Pošto se Parkova treći put obratila javnosti o spremnosti da svoju ostavku prepusti na odlučivanje nacionalnoj skupštini, 3. decembra se širom zemlje okupilo 2,32 miliona ljudi. To je bio istorijski rekord u Južnoj Koreji, prema organizatorima, Akciji za ostavku, koja objedinjava preko 1.500 građanskih i sindikalnih organizacija. Zvanične ocene su bile uvek manje, od 45.000 do 500.000 ljudi.

Demonstranti su često prkosili kiši, snegu i  ledu, jer Seul u blizini severnih mora zna da bude veoma hladan zimi. No, uvek je bilo mnogo dobrog raspoloženja. Na bini ispred carske palate Gvangvamun, nastale u 14. veku,  nastupale su neke od najpoznatijih muzičkih grupa iz K-talasa, popularnog širom sveta, a ulični prodavci su dobro zarađivali prodajući prženu ribu i pileće ražnjiće. No spontani povici za ostavku Parkove, njen opoziv, pa i hapšenje,  neprestano su podsećali zašto su se ljudi okupili.

Masovni protesti su odavno sredstvo izražavanja nezadovoljstva u Južnoj Koreji, od sindikalnih  zahteva, preko neslaganja sa pojedinim politikama najbližeg saveznika Sjedinjenih Američkih Država, do borbe protiv prošlih diktatorskih režima. Demonstranti su u krvavim uličnim bitkama sa policijom 1960. iznudili ostavku prvog predsednika, autoritarnog Sing Man-rija, a 1987. izborili od vojne vlasti direktne predsedničke izbore. Najnoviji protesti, koji su trajali 134 dana, potvrdili su da moć masa, sastavljena od samosvesnih građana može da promeni politiku. Dodatnu slavu im je doneo besprekoran red. Tek na samom kraju u sukobima na kontramitingu pristalica Parkove, koje su žestoko reagovale na presudu Ustavnog suda, tri starija demonstranta su nesretnim slučajem ili pod još nerazjašnjenim okolnostima izgubila život. 

Inače, sve vreme nije bilo potrebe za gas maskama, niti bilo ni traga od Molotovljevih koktela, bacanja cigli. Demonstranti su se držali fenjera, sveća, zastava i postera. Čak su čistili smeće po završetku marševa.  „Ukoliko ne mogu da igram, neću učestvovati u vašoj revoluciji, ovde smo da proteste učinimo zabavnih i održivim, kako bismo mogli da se okupljamo svake subote“,  poručila je u decembru jedna dvadesetpetogodišnjakinja,  prema svedočenju organizatora.

Vlasti pokazale toleranciju

Toleranciju i obzir su pokazale i vlasti. Čak su dozvolile demonstrantima da se 3. decembra približe na 100 metara od Plave kuće, najbliže ikada. Veličina demonstracija i sve manja podrška Parkovoj su uticali da obe strane ne budu ratoborne, kazao je Kim Dže-jong, nekadašnji student-demonstrant, sada profesor novinarstva sa nacionalnog Čungnam univerziteta u gradu Deđonu, južno od Seula, koji je bio političko uporište Parkove.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari