Iz ovog pakla stižu naši pametni telefoni, laptopovi i električni automobili, deca rade za 2 dolara: Kako izgledaju rudnici strave 1Foto: Twitter/siddharthkara

Već godinama velike tehnološke kompanije poput Applea i Tesle uveravaju kupce u svojim blistavim trgovinama da su elementi za njihove proizvode dobijeni na etičan način.

Ali fotografije iz Demokratske Republike Kongo, odakle dolazi 90 odsto svetskog kobalta koji se koristi za izradu baterija za tehnološku robu, otvaraju mnoga neugodna pitanja, piše Jutarnji.hr.

Kobalt je hemijski element koga sadrži gotovo svaka tehnička naprava s litijskom baterijom – pametni telefoni, tableti i laptopi sadrže nekoliko grama, dok baterije električnih vozila trebaju i do 10 kilograma kobalta.

Apple, Microsoft, Google, Tesla i ostali tehnološki divovi tvrde da insistiraju na visokim standardima nabavke kobalta te da trguju samo s onim talionicama i rafinerijama koje se drže etičkog kodeksa.

Ali fotografije nastale u nekim od najvećih rudnika kobalta u Africi – odakle mnogi dobavljači nabavljaju sirovinu – pričaju drugu priču.

Bosonoga deca prekrivena hemikalijama po cele dane razbijaju stene u potrazi za dragocenim elementom i to za samo dva dolara dnevno, a iscrpljene majke s malom decom na leđima prosevaju kamen kako bi našle kobalt.

Mnoge potresne fotografije snimio je posljednjih godina Siddharth Kara u regiji Katanga i objavio ih u svojoj novoj knjizi „Kobaltno crvena: Kako krv Konga napaja strujom naš svet“.

Knjiga u zastrašujućim detaljima oslikava kako zaista izgleda potraga za kobaltom zapadnih zemalja i razorni efekt koji to ima na porodice u Africi.

Govoreći za Daily Mail uoči izlaska svoje knjige, Kara, predavač na Harvardovoj Školi upravljanja, kaže kako njegova istraživanja potvrđuju da se ne može verovati uveravanjima velikih kompanija.

„Za kobaltom tragaju neki od najsiromašnijih ljudi na svetu. Moralni sat je vraćen unatrag sve do kolonijalnih vremena. Oni taj težak posao rade za dva dolara dnevno, a ta mizerna plata za njih znači razliku u tome hoće li taj dan jesti ili neće pa nemaju opciju odbiti posao“, kaže Kara.

Iznenadna potražnja za ekološkim vozilima – ironično, potaknuta svešću o potrebi zaštite okoline – ima katastrofalan učinak na Kongo.

„Kupiti električno vozilo bi trebao biti zeleni izbor. Ali on nije zelen za sve“, kaže Kara.

U kombinaciji s trenutnim problemom prenapuštenosti, neregulirani rudnici samo povećavaju opasnost od toksičnosti kobalta.

Dugotrajna izloženost kobaltu može dovesti do razvoja bolesti pluća i sluha, kaže Kara koji je u Kongu godinama istraživao tu temu, kao i brojne slučajeve urođenih mana kod novorođenčadi i različite oblike raka.

„Ovo su krvavi dijamanti umnoženi za hiljadu puta, jer dijamanti barem nisu otrovni“, kaže Kara.

„Osim toga, dijamant kupiš jednom ili možda dva puta u životu, dok s druge strane ljudi u zapadnom svetu ne mogu niti 24 sata funkcionisati bez elektroničnih uređaja koji se oslanjaju na kobalt“, kaže Kara.

Među njegovim fotografijama je i ona koja prikazuje dvoje dece koja, prekrivena otrovnim hemikalijama iz rudnika, razbijaju kamenje u potrazi za kobaltom.

Deca nisu starija od sedam ili osam godina.

Velike tehnološke kompanije poput Microsofta, Tesle, Applea i Samsungi više su puta obećale i obavezale se da će se odmaknuti od upotrebe kobalta u svojim proizvodima.

Takođe su se oslonili na činjenicu da su mnogu rudnici u kineskom vlasništvu te da zato, zapravo, nemaju kontrolu nad onim što se onde događa.

2020. godine kompanija Tesla je potpisala višegodišnji ugovor za kupovinu 6.000 tona kobalta od britanskog rudarskog diva Glencorea koji upravlja rudnikom u regiji Katanga.

Glencore je 2019. tužila grupa za zaštitu ljudskih prava u ime 19 kongoanskih porodica čija su deca umrla u rudniku kojim je upravljala ta kompanija.

U tužbi su poimence navedene i tehnološke kompanije, no sud je taj deo odbacio uz objašnjenje da je jako teško dokazati povezanost između smrti dece i velikih kompanija.

Kara sada poziva američke kompanije – čija se vrednost procjenjuje u trilionima dolara – da učine više.

„To nije stvar Kine, nego velikih tehnološkim kompanija“, kaže Kara.

„Oni su svesni problema ali svesno okreću glavu i krive Kinu. Kina zaista dominira tim tim tržištem, ali je posve besmisleno reći da se stvari ne mogu popraviti. Velike tehnološke kompanije pokreću potražnju za kobaltom. Sve počinje s njima – to je njihova odgovornost.“

„Lanac zaliha postoji samo zbog potražnje. Svi oni kažu da sirovinu nabavljaju na etičan način, svi oni kažu da su lanci zalihe etični, no kad odete u Kongo vidite pravu istinu.“

Tesla Ilona Maska, kompanija koja je 2020. raspustila svoje odeljenje za odnose s javnošću, podnela je Američkoj komisiji za reguliranje i trgovinu vrednosnim papirima više izvještaja u kojima stoji da se udaljavaju od upotrebe kobalta.

2020. Mask je najavio veliku promenu u izradi svojih baterija, ali nije otkrio vremenski okvir kad će kompanija prestati koristiti taj mineral.

Od 23 talionice na Appleovoj listi odobrenih dobavljača, 20 su kineske. Od 2021. oko 13 posto kobalta upotrijebljenih u Appleovim proizvodima, dolazi iz recikliranih izvora jer kompanija pokušava prekinuti svoju zavisnost od rudarenja.

Zabrinutost za stanje ljudskih prava povezanih s rudarenjem kobalta nisu jedini razlog zašto se kompanije odmiču od toga. S tako ograničenim zalihama kobalta, to je jedan od najskupljih elemenata u električnim vozilima koji ponekad čini i trećinu maloprodajne cene.

Maskov plan ne uključuje samo odmicanje od kobaltnih baterija – on želi baš sve baterije proizvesti u svojim pogonima.

U svetu traje potraga za novim izvorima kobalta.

Rezerve kobalta u Kongu nadmašuju rezerve ostatka sveta. Od 2019., DR Kongo je imao 3,6 miliona tona kobalta u svojoj zemlji, tri puta više od sledećeg najvećeg nalazišta, Australije.

Kuba, Filipini, Rusija, Kanada, Kina i Madagaskar takođe imaju male količine – kao i Severna Amerika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari