Putin u Ukrajini sebi krade „Veliku pobedu“ 1Foto: EPA-EFE/EVGENY BIYATOV / KREMLIN POOL

Rat protiv Ukrajine je udarac sećanju na pobedu Sovjetskog Saveza u Drugom svetskom ratu. Za Rusiju počinje budućnost koja ne izgleda ružičasto, ocenjuje ruski politikolog Ivan Preobraženski u autorskom tekstu za DW.

Bombe padaju na Kijev, Harkov i Odesu – podmukao napad bez objave rata. Kada bismo ranije takve reči čuli, jasno nam je bilo da se radi o napadu nacističke Nemačke na Sovjetski Savez, o „Velikom otadžbinskom ratu“, kako u Rusiji zovu Drugi svetski rat.

Taj rat je vreme podelio na „pre“ i „posle“, i decenijama nije moralo ništa dalje da se objašnjava. Kada bi se reklo „posle rata“, svi su znali da to znači posle 1945. godine. Ali od februara 2022. još jedan rat je odvojio prošlost od sadašnjosti. U tom ratu je, međutim, Rusija agresor.

Nestalo poslednje „vezivno tkivo“

Do februara 2022. godine sećanje na pobedu u Drugom svetskom ratu bilo je osnova ruskog identiteta. Koliko je ta pobeda važna za javnu svest u Rusiji, pokazuju sve ankete i istraživanja iz kasnih devedesetih godina. Nije slučajno što je Putinov režim sećanje na tu pobedu prepoznao kao glavno „vezivno tkivo“ ruskog društva. Ona je postala neka vrsta građanske religije koju je prihvatila većina Rusa.

Na primer, sećanje na žrtve Drugog svetskog rata obeležava se akcijom „Besmrtni puk“. Ideja za to jeste potekla iz društva, kao alternativa državničkom pobedničkom patosu i sloganima kao što je „Mi to možemo da ponovimo“, ali tu društvenu inicijativu brzo je prisvojila državna propaganda, isto kao i Georgijevsku lentu, koja je bila deo vojnog ordena u Carskoj Rusiji, a kasnije je, pod drugim imenom, ponovo uvedena u Sovjetskom Savezu. Danas je ona u Rusiji glavni simbol sećanja na pobedu nad nacističkom Nemačkom. I tu je rusko društvo sledilo propagandu Kremlja. Ali u februaru 2022. Putin je uništio i taj stub ruskog identiteta.

Ruske trupe u Ukrajini sada ne granatiraju samo Harkov i Odesu, već jurišaju i na Nikolajev i drže pod opsadom Herson. Bacaju bombe u blizini spomenika Holokaustu u Babinom Jaru, u Kijevu. Iz straha pucaju na tenkove koji i dalje stoje na postoljima u ukrajinskim gradovima u znak sećanja na Drugi svetski rat. Na nišanu im nije samo „Velika pobeda“. To je tenkovski napad ne samo na sećanje na veterane iz Drugog svetskog rata, već i na retke još uvek žive svedoke rata, koji ne mogu da napuste svoje domove tokom ruskog granatiranja.

Novo računanje vremena

Kakav god bio ishod napadačkog rata koji je pokrenuo Vladimir Putin (ako se ne završi nuklearnim udarom), Ukrajinci i oni Rusi koji se protive agresiji sada imaju svoj rat, i to „Veliki ukrajinski otadžbinski rat“, kako ga sada zovu. Sada će on podeliti živote čitavih generacija na „pre“ i „posle“.

Taj rat, a ne bilo koji drugi sukob, poput rata protiv Gruzije 2008. godine ili aneksije Krima 2014, označiće kraj postsovjetskog istorijskog perioda, ali i samog „postsovjetskog prostora“. Sada su tu „Imperija Rusija“ i oni koji su uspeli da se oslobode od nje. Međutim, Rusija koja je zahvaljujući pobedi nad državnim udarom u Moskvi 1991. uspela da sačuva privid „najvažnije demokratije“ na postsovjetskom prostoru, sada konačno postaje „Tamnica naroda“, kako se nekada govorilo za Sovjetski Savez.

Trenutne promene neće svi odmah osetiti. U Ukrajini je u februaru 2022. počela „nove era“, a mnogi Rusi i dalje poput noja zarivaju glave u pesak. Ali i oni su na pragu „nove ere“, koja će ih neizbežno teško pogoditi: zbog zapadnih sankcija i ruskih kontra-sankcija – zbog neizbežnog rasta cena hrane, zbog izostalih setvi u južnoj Rusiji i Ukrajini, zbog nestašice robe i vrtoglave inflacije, kao posledice izolacije. Ako se Rusima sve to ne sviđa i ako izađu na ulice da protestuju, naići će na spremnu rusku policiju i Nacionalnu gardu.

Jedna druga Rusija

Rusi su sada konačno dobili svoju „novu Rusiju budućnosti“, ali ta budućnost ne izgleda ružičasto. Kako se sada pokazuje, Vladimir Putin ima jasnu viziju budućnosti zemlje, samo što je tokom svih ovih godina nije otkrivao, jer se većini ljudi ta opcija definitivno ne bi svidela i mogli su da protestuju protiv nje.

Većina se sada nalazi u jednoj sasvim drugoj zemlji, koja nije nalik čak ni onoj nekadašnjoj – s vojnom cenzurom i odsečena od ostatka sveta. Osnova ruskog nacionalnog identiteta, pobeda nad fašizmom, razbijena je raketama koje su ispaljene na ukrajinski Harkov. Rusija je na putu ka društvenom sukobu, a Putin je srušio poslednju branu.

Sada će doći, ili do masovnih čistki onih koji drugačije misle, ili će sukob u društvu prerasti u građanski rat, ako protivnici rata i pacifisti uopšte mogu da pruže otpor. U Ukrajini je situacija drugčija. Ona nikada nije bila tako ujedinjena kao što je od početka „novog otadžbinskog rata“. Bez obzira kakav bio njegov ishod.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari