Širi se Putinova koalicija protiv Sorosa 1Foto: EPA/ MICHAEL KLIMENTYEV SPUTNIK KREMLIN POOL

Nedavno je u Beogradu održan okrugli sto na kome su učestvovali bivši hrvatski (i jugoslovenski) predsednik Stipe Mesić i bivši crnogorski predsednik i premijer Milo Đukanović.

Neko je primetio a oni su se složili da danas u svetu nema šefova država s vizijom kakav je nekad bio De Gol i još neki njegovi savremenici. Ali – ima. Vladimir Putin sa svojom vizijom jake nacionalne države koja se, zajedno s njegovom popularnošću, širi svetom. Jaka nacionalna država postojala je i dosad – to su bile SAD. Ostatak sveta bio je njihovo globalno tržište na kome su SAD, kako se rado citira bivša američka državna sekretarka Medlin Olbrajt, svoje interese (i svoja ljudskih prava) branile na svakoj tački zemaljske kugle na kojoj bi ti interesi (ili ljudska prava), po oceni Vašingtona, bili ugroženi, kao u Vijetnamu, kao na Kosovu. Ostatak sveta je to gledao i ponekad protestovao, ali nije činio ništa. Sad se pojavila još jedna jaka nacionalna država koja je sebi prisvojila to pravo – Rusija je svoje nacionalne interese (ne pominjući ljudska prava) odlučno odbranila na Krimu, pa u Siriji… Sad su SAD te koje gledaju, protestuju, ali ne čine ništa, tako je novonastalu situaciju komentarisao jedan ruski novinar. 

Grantovi za balerine i „Noćne vukove“ 

Drugu stranu ovog procesa predstavljaju, kao protivteža nacionalnim pravima i nacionalnoj državi, nosioci promocije ljudskih prava i građanskog društva čiji je simbol američki milijarder i berzanski spekulant Džordž Soros. Delovanje nevladinih organizacija sa stranim finansijerima direktno je suprotno procesu izgradnje jake Rusije. Vladimir Putin je izazvao odijum, ali kratak, kada je pre godinu-dve doneo zakon kojim su sve nevladine organizacije, u čijem delovanju ima i primisli politike, obavezane da se na svojim dokumentima deklarišu kao strani agenti.

Nedavno su ruski aktivisti za ljudska prava gostovali kod ruskog predsednika i pokušavali da, služeći se paradoksalnim primerima kao što je istraživač javnog mnjenja Levada-centar, taj zakon ublaže. Putin je, naravno, obećao da će kritični slučajevi biti razmotreni, ali suštini zakona nije dao ni prići. Tada je ruski predsednik ispričao kako je jednog svog stranog kolegu pitao zašto se njegova zemlja meša u političke procese drugih zemalja. Ovaj mu je, pričao je dalje Putin, odgovorio: Ne radimo to mi nego nevladine organizacije. “Ali vi ih plaćate i instrukcije pišete”, tako je Putin prepričao znakoviti razgovor aktivistima za ljudska prava koji su većinom i članovi nevladinih organizacija. U državama Zajednice nezavisnih država ima sva sila takvih nevladinih organizacija, rekao je Putin i zaključio: “Toga u Rusiji neće biti”. Ali pravog domaćeg građanskog sektora hoće i Rusija će, obećao je, povećati ulaganja u taj sektor.

“Neka prestanu da primaju pare iz inostranstva”, poručio je ruski predsednik. Posle nekog vremena iz njegovog fonda su podeljeni poslednji grantovi za 2016. godinu nevladinim organizacijama i udruženjima – najveću sumu dobila je nevladina organizacija čuvene ruske balerine Svetlane Zaharove, ali nisu bez kolača ostali ni Putinovi omiljeni bajkeri “Noćni vukovi” i slične organizacije koje deluju na jačanju imidža Rusije. Da se u mnogo čemu slaže s Vladimirom Putinom u predizbornoj kampanji i posle nje potvrdio je novoizabrani američki predsednik Donald Tramp. Na početku teksta pomenuti Stjepan Mesić potvrdio je da je Trampu poslao čestitku i zbog njegovog obećanja da SAD više neće rušiti tuđe vlade po svetu. Tu su poruku s tihim zadovoljstvom reciklirali mediji u mnogim državama koje znaju o čemu je Tramp govorio makar i u očekivanju da tek vide da li je to znao i on sam. 

Gruevski, Orban i „sorosoidi“ 

To što je civilni pratilac američkog intervencionizma Džordž Soros ne samo otvoreno podržao Trampovu suparnicu Hilari Klinton nego i stao protiv sada već izabranog američkog predsednika ulilo je novu nadu i sadašnjem mandataru za sastav nove makedonske vlade Nikoli Gruevskom.

Protivnici njegove naklonosti ka tradicionalnom konceptu države i njegovih nastojanja da spreči podelu i uspori albanizaciju Makedonije nastoje Gruevskog da ocrne kao nacionalistu. Medijski obračun sa Džordžom Sorosem na kakav se odlučio Gruevski teško da je dosad igde zabeležen. Na njega se Gruevski osmelio ne samo zbog atmosfere koju na svetskoj sceni trenutno stvaraju Putin i Tramp i neobično jake tenzije koje u Makedoniji odranije postoje između pristalica njegove politike i dela društva koje oni otvoreno pogrdno nazivaju “sorosoidi” nego i zato što je politički priteran uza zid.

U ogromnom intervjuu posvećenom gotovo jedino Sorosu, Gruevski je ovoga optužio za direktan lični angažman u kreiranju makedonske krize i originalno našao da je Soros od armije nevladinih organizacija napravio modernu armiju te da se bitke više ne vode puškama i pištoljima kao pre 100 godina nego preko NVO, korumpiranih medija, intelektualaca, profesora i analitičara koje Soros finansira i najavio proces desorosizacije Makedonije: “Građanski sektor ubuduće ne sme da ostane samo u rukama Sorosa i stranih vlada… Mora da se nađu sredstva da se pomogne da se razvije nezavisan građanski sektor u Makedoniji”, poručio je Gruevski.

Promptno je Gruevskom odgovorio Dojče vele. Oslanjajući se na arhivu Fonda za otvoreno društvo u Makedoniji DW je objavio spisak najbližih saradnika Gruevskog koji su finansijski i institucionalno bili povezani sa Sorosovim parama: Jovan Donev, sadašnji makedonski ambasador u Londonu, bio je predsednik UO Fonda za otvoreno društvo od 1996. do 2002. godine, a tada ga je (prava bomba!) na tom mestu nasledio niko drugi do sadašnji predsednik Makedonije Đorđe Ivanov. Sorosovu stipendiju koristio je bivši ministar inostranih poslova u Vladi Gruevskog Antonio Milošoski. A repariranu štamparsku mašinu, koju je početkom 90-ih godina Soros poklonio izdavačkoj kući Evropa 92, koristio je i skopski list Dnevnik, inače među najvećim protivnicima “sorosoida”, u akciji savladavanja monopola “Nove Makedonije”… Ipak, ovi podaci na neki način potvrđuju i nalaz Gruevskog o neverovatnim razmerama Sorosove mreže i dalekosežnosti njegovih para, a baš sa Zapada stiže pouka da nema besplatnog ručka.

I najzad, ali sigurno ne kao poslednji, frontu protivnika Džordža Sorosa priključio se, prirodno, mađarski premijer Viktor Orban obećanjem na liniji onog Putinovog: Toga (više) ni u Mađarskoj neće biti!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari