Dačić najavljuje prodaju zvučnog topa, ali kako ga je MUP uopšte kupio kada je njegova nabavka nelegalna? 1foto FoNet/MUP Srbije

Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić juče je tokom gostovanja na Radiju Beograd ponovo negirao upotrebu zvučnog topa, ali i govorio o mogućnosti prodaje zvučnih uređaja. Njegova izjava i najava budi nekoliko pitanja, uzevši u obzir da se iznedrila u sred akcije Višeg javnog tužilaštva tokom koje je više građana saslušano zbog izjava o upotrebi zvučnog oružja.

Osim što je Dačić izjavio da su spremni da prodaju zvučno oružje, takođe je rekao i da su legalno nabavljeni pre više godina, ali da je samo ilegalno koristiti ih. Međutim, sagovornici Danasa tvrde da nije bilo moguće legalno nabaviti zvučno oružje upravo iz razloga što je zabranjeno za korišćenje.

Pored pitanja da li će Srbija zapravo prodati zvučne uređaje, ili je u pitanju populistička izjava ministra, javlja se i dilema od koga i kako je Ministarstvo unutrašnjih poslova kupilo 16 zvučnih topova i ko bi mogao da odgovara zbog njihove kupovine, kada bi se zakoni u našoj državi poštovali.

Advokat i potpredsednik LSV-a Aleksandar Olenik, koji je saslušan upravo zbog izjava o zvučnom topu, ne očekuje da će ti uređaji biti prodati, ali dodaje da je u međuvremenu došao do nezvaničnih podataka da pored LRAD uređaja, koje je sam Dačić pre više od godinu dana pokazao javnosti potvrdivši da ga MUP ima, Srbija poseduje više tipova ruskih akustičnih uređaja, koji su navodno nabavljeni neposredno pre početka rata u Ukrajini.

Dačić najavljuje prodaju zvučnog topa, ali kako ga je MUP uopšte kupio kada je njegova nabavka nelegalna? 2
foto FoNet Milica Vučković

„Takođe postoje nepotvrđene informacije da su stručnjaci iz vojske i policije vršili određene modifikacije i na LRAD uređajima i na tim ruskim sistemima. Zbog toga ne može unapred da se tvrdi da je 15. marta korišćen upravo LRAD. Postoji mogućnost da je upotrebljen neki drugi uređaj za koji javnost uopšte ne zna“, ukazuje Olenik.

Objašnjava da to može da utvrdi isključivo stručno veštačenje, analizom posledica koje su pretrpeli oštećeni, udaljenosti, položaja i drugih relevantnih okolnosti.

„Koliko mi je poznato, nadležno tužilaštvo nije naložilo takvu vrstu veštačenja, iako bi to bio važan korak u istrazi. Kada je reč o samom posedovanju ovih uređaja, MUP nije imao zakonski osnov da nabavi ni LRAD uređaje za koje je javno potvrđeno da poseduje, niti eventualne druge akustične sisteme o kojima postoje nezvanične informacije“, dodaje.

Olenik kaže da su zakonom jasno propisana sredstva prinude koja mogu da koriste policija, vojska i druge službe, a akustično, odnosno zvučno oružje nije među njima.

„Tužilaštvo bi, po mom mišljenju, trebalo da ispita kako je uopšte sprovedena nabavka uređaja za koje nije postojao zakonski osnov. Odgovornost bi trebalo utvrditi u celom lancu odlučivanja – od onih koji su donosili političke odluke, preko onih koji su odobravali nabavku i plaćanje, do svih koji su učestvovali u sprovođenju tih odluka“, navodi Olenik.

Na pitanje Danasa kako su ti uređaji uopšte mogli da budu nabavljeni, odgovara da postoje dve mogućnosti – kada je reč o LRAD uređajima čije je postojanje potvrđeno, neko je morao da odobri njihovu kupovinu i isplatu proizvođaču ili dobavljaču.

„Ako za njih nije postojao zakonski osnov, onda bi trebalo ispitati odgovornost svih koji su učestvovali u odobravanju nabavke. Kao što je za izvoz ili uvoz naoružanja neophodna odgovarajuća saglasnost nadležnih organa, tako bi moralo da bude i u ovom slučaju. Za druge uređaje, čije postojanje nije potvrđeno, ne može se sa sigurnošću reći na koji način su eventualno nabavljeni. Ne može se isključiti mogućnost da su uvezeni mimo redovnih procedura, ali za to u ovom trenutku nema javno potvrđenih dokaza“, ocenjuje Olenik.

Kada je reč o tome ko je eventualno mogao da koristi takve uređaje 15. marta, smatra da bi sve mogućnosti morale biti predmet istrage.

„To mogu biti pripadnici policije, vojske, bezbednosnih službi ili drugih državnih struktura. Pominju se i druge mogućnosti, uključujući naoružane grupe u civilu ili organizovane kriminalne grupe, ali za takve tvrdnje neophodno je obezbediti konkretne dokaze. Bez sprovedene istrage nije moguće sa sigurnošću utvrditi ko je bio korisnik uređaja. Moje mišljenje je da u Srbiji ovakva akcija nije mogla biti sprovedena bez znanja ili odobrenja najviših državnih struktura. Međutim, konačan odgovor na pitanje ko je naredio, odobrio ili izvršio upotrebu može dati isključivo nezavisna i temeljna istraga zasnovana na dokazima“, zaključuje Olenik.

Policajac u penziji Milan Dumanović takođe kaže da MUP nije mogao legalno da nabavi zvučno oružje, jer ono nije predviđeno Zakonom o policiji niti drugim važećim propisima koji uređuju naoružanje i sredstva prinude.

Dačić najavljuje prodaju zvučnog topa, ali kako ga je MUP uopšte kupio kada je njegova nabavka nelegalna? 3
foto FoNet Milica Vučković

„Ukoliko je već izvršeno krivično delo samom nabavkom zvučnog oružja, s obzirom na to da ono nije moglo legalno da bude nabavljeno jer nije predviđeno ni Zakonom o policiji ni Zakonom o vojsci, onda bi eventualna prodaja tih uređaja mogla da predstavlja olakšavajuću okolnost za one koji su svojim potpisom učestvovali u njihovoj nabavci“, ukazuje Dumanović.

Ističe da je posebno problematično da ukoliko oružje napusti teritoriju Srbije, više neće moći da bude predmet veštačenja.

„Pretpostavljam da svaki takav uređaj beleži podatke o upotrebi, pa nećemo moći pouzdano da utvrdimo da li je korišćen i koji je od tih 16 uređaja eventualno bio upotrebljen“, objašnjava.

Dumanović navodi da je za vreme mandata Aleksandra Vulina bilo govora o promeni zakona kojim bi bila dozvoljena upotreba zvučnog oružja. Međutim, zakon nikad nije promenjen, a akustično oružje je kupljeno.

„Odgovornost bi trebalo ispitati u odnosu na tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, ali i svih drugih koji su učestvovali u postupku nabavke i odobravanja. Po mom mišljenju, trebalo bi utvrditi odgovornost svih u lancu odlučivanja, pa sve do pripadnika jedinica kojima su ti uređaji bili stavljeni na raspolaganje, odnosno montirani na službena vozila. Smatram da se u ovom slučaju teško može pozivati na neznanje, jer je pripadnicima službe obaveza da poznaju propise koji uređuju sredstva koja koriste u svom radu“, zaključuje Dumanović.

Podsetimo, Više javno tužilaštvo je 19. juna pokrenulo istragu zbog sumnje da su organizatori studentskog protesta 15. marta 2025. godine simulirali upotrebu zvučnog topa, da bi se državni organi u domaćoj i međunarodnoj javnosti optužili za upotrebu tog sredstva, kako bi se izazvali strah i panika među građanima, nemiri i ugrožavanje bezbednosti države. U sklopu istrage na razgovor je prvobitno pozvan vojni analitičar Aleksandar Radić, koji je prvi govorio o upotrebi zvučnog topa, a pre nekoliko dana je tužilaštvo odredilo pritvor i raspisalo poternicu protiv Radića koji nije u Srbiji. Osim njega saslušani su i advokat Aleksandar Olenik i predsednik stranke Srbija centar (SRCE) Zdravko Ponoš.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari