Đakon iz Šapca: Zaboravljamo na svoje grehe, zato slabo praštamo drugima 1Mihailo Simić, Hram Svete Trojice Šabac Foto: privatna arhiva

“Od Avramovog i Evinog pada, ljudi se svakodnevno bore sa slabostima, ako slabosti predugo traju, onda postaju navike, a navika je naša druga priroda”, kaže za Danas, povodom Uskršnjih paznika, Mihailo Simić, veroučitelj i đakon pri Hramu Svete Trojice u Šapcu.

Upitan kako objašnjava činenicu da univerzalne vredosti, kao što su dobrota, plemenitost, praštanje i ljubav, često bivaju izgubljene u svakodnevnom životu i potisnute pod teretom mržnje i nerazumevanja, kaže da su vrednosti često ismevane kao slabosti i to baš, među najslabijim i najporočnijim ljudima.

“Ako žena oprosti mužu preljubu, svet će joj se najčešće podsmevati i misliće da je ona lakoverna. Samo će retki, oni koji su istinski zavoleli vrlinu, znati da je takvo delo venac ljubavi, satkan od vrlina. Majka kada u utrobi nosi dete, ona ga voli, miluje, gaji i oseća njegove pokrete. Kada dođe vreme, donese ga na svet, i radost rađanja proizvodi divna osećanja. Majka grli dete i stavlja ga na grudi. Tako je i sa nama, Bog je ljubav, i kada je naše srce spremno da se žrtvuje, da pruža i da sija, on nam kao najveći dar predaje ljubav, odnosno samoga sebe”, kaže Simić.

Podsećajući na deo iz knjige “Braća Karamazovi”, kada je u žitiju starca Zosime opisano kako je “svako od nas kriv za sve”, ističe da zaboravljamo na svoje grehe, zato slabo praštamo drugima.

“Kada to razumemo, ili još bolje rečeno doživimo, imaćemo samo jednu misao “Gospode Isuse Hriste, pomiluj me grešnog”. Hristos nas uči “ne sudi da ti se ne sudi”, zato treba tako i da živimo”, kaže naš sagovornik.

Na komentar da ljudi često više obraćaju pažnju na običaje i verovanja, i na to šta se valja a šta ne, umesto da se usredsrede na ljubav i razumevanje, objašnjava da smo često formaliti i da samo retki žive suštinom.

“Ali ako sagledamo genezu prosečne ličnosti, tačno je da je formalizam deo života svakog vernika koji tek spoznaje veru u Boga. Polako, kroz iskušenja, kroz kaljenje životno, prepoznajemo šta je cilj, i kako kaže Sveti Serafim Sarovski, “zadobijamo Duha Svetoga”.

Simić podseća da se na naradosniji hrišćanski praznik treba setiti Isusovih poruka i toga čemu nas uči njegova žrtva.

“Ceo Hristov život je primer za nas, koji smo njegova deca, a konkretno, njegova žrtva je ljubav, i samo jedno i drugo možemo razumeti kroz žrtvu. Kroz nju učimo da ne odustajemo nikada, čak ni onda kada nam sve izgleda crno i negativno. Baš tada, u nemoći svojoj, treba da kažemo “Bog je moja snaga, radost i ljubav. On pobeđuje svako zlo, i u meni i van mene, i zato idem napred i širim ruke sa verom da će on sve urediti jer je Bog svemoguć”, kaže sagovornik Danasa.

“Što se Hristovih pouka tiče, istakao bih jednu posebno bitnu “ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe” i drugu, koja ne može bez prve, “ljubi Gospoda svojega, svim srcem svojim, svom snagom svojom”. Radujte se i ne sumnjajte u Vaskršnju silu koja je u svakoj duši. Raširimo ruke da bismo zagrlili bližnjeg, oprostimo da bi i nama Gospod oprostio i volimo da bi i naš žvot imao smisao i da bismo iskreno uskliknuli “Hristos vaskrse, radosti moja”, zaključio je Simić.

Više informacija iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari