Naravno u manjem obimu, ali sa istim, a moguće je i novim (sukcesijskim) problemima, može se suočiti i Beograd kad budu otvorene vreće sa Titovom zaostavštinom.
Sada, region sa zanimanjem prati kako će se razrešiti zanimljiv zaplet, zasad bez pravog spora, između hrvatske države i naslednika čuvenog vajara Ivana Meštrovića, koji je, kad već spominjemo Tita, odbio poziv da živi u komunističkoj Jugoslaviji i život proveo u Americi. Svoja je dela, međutim, vratio u Hrvatsku. Između države i naslednika sve zasad teče po zakonu, ali zbog toga za javnost nije manje uznemirujuće.
Šta američki univerzitetski profesor Stjepan Meštrović misli o svom slavnom dedi veoma je poznato. Koga mrzi da čita knjige, a on je o tome napisao i knjigu, mogao je uživo da se o tome obavesti u dokumentarnom filmu u kome je Meštrović unuk direktno okrivljavao svog dedu za bezosećajnost, narcistički poremećaj ličnosti, i na koncu za smrt svoga oca Tvrtka Meštrovića.
Ove pojedinosti o odnosima unuka prema slavnom dedi ne preskaču se ni po koju ceni ni u jednom novinskom prikazu aktuelne zavrzlame oko deset remek dela slavnog vajara ili njegovih prijatelja koja je njegov unuk Stjepan, a budući da su mu u ostavinskoj raspravi pripala, povukao iz Gliptoteke Hrvatske akademije nauka i umetnosti i zagrebačkog Ateljea Meštrović. Novinske izveštaje prate slike praznih galerijskih zidova, a naročita zabrinutost visi nad pitanjem hoće li se na svoje mesto vratiti jedan vredan portret Ivana Meštrovića koji je naslikao Vladimir Becić.
Mada najveća strepnja vlada od mogućnosti da Stjepan Meštrović odluči da neko od remek dela, za koja se ipak ističe da ne spadaju u dela kojima se meri vreme, proda, najgore bi bilo da on, suprotno svim očekivanjima, odluči da ih u privatnom vlasništvu zadrži. Mada i za to postoje isprobana praktična rešenja. Budući da se radi o delima proglašenim za zaštićeno kulturno dobro, unuk Meštrović ih ne može izneti iz Hrvatske, a na prodaju ih prvo mora ponuditi hrvatskoj državi koja ima zakonskih 60 dana da na njegovu ponudu, ukoliko do nje dođe, odgovori. Mada nadležni hrvatski državni organi uveravaju da je sve pod kontrolom, da u hrvatskom budžetu postoji iznos predviđen u takve svrhe i da otkup dela iz Meštrovićeve zaostavštine predstavlja prioritet, da je u protekle tri godine za otkup baš Meštrovićevih dela potrošeno tri i po miliona kuna, većina novinskih komentara vezana je upravo za strepnju da država neće blagovremeno odgovoriti na mogućnost da dela otkupi ili da neće imati dovoljno novca, naročito ukoliko i ostali naslednici pođu stopama Stjepana Meštrovića.
Šta se u stvari dogodilo? Ivan Meštrović ima četiri živa naslednika: dvoje od svoje četvoro dece (Mate i Marica) i dvoje unuka (Stjepan i Olga). Oni su imali Sporazum o suvlasničkoj zajednici nad više od 400 dela koja im je u nasleđe ostavio njihov slavni otac odnosno deda. Naslednici su onda rasturili ovu suvlasničku zajednicu. Nad trideset najvažnijih dela zadržali su zajedničko vlasništvo, a nad ostalima i dalje dele samo autorska prava. Tako su otvorili prostor da svako od njih iz stalnih muzejskih postavki ili depoa uzme ono što mu je tokom ostavinske rasprave pripalo, izuzimajući onih 30 dela nad kojima vlasništvo dele i koja ostaju u stalnim postavkama muzeja. Zasad se tim pravom poslužio samo Stjepan Meštrović.
Ugovor Vidoševića i države
Predsednik Privredne komore Hrvatske Nadan Vidošević vlasnik je remek dela hrvatskog slikara Vlaha Bukovca „Hristos na odru“ za koje je slikaru kao model poslužio njegov prijatelj slikar Mirko Rački. Mada je Vidošević vlasnik slike, piše zagrebački Jutarnji list, ona je već godinama deo stalne postavke zagrebačke Moderne galerije koja sa Vidoševićem svake dve godine produžava ugovor o pozajmici. Na isti način u stalnim postavkama i pod muzejskom zaštitom nalaze se mnoga dela privatnih vlasnika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


