Mitropolit Amfilohije vlasnik 35 nekretnina

Prema listovima nepokretnosti o upisima crkvene imovine na području Crne Gore, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije vlasnik je po tituli 35 nekretnina u Podgorici, suvlasnik 15, a u katastarskim knjigama upisan je i kao korisnik šest nekretnina u podgoričkoj i bjelopoljskoj opštini.
Kao vlasnici, suvlasnici i korisnici crkvene imovine vode se i pojedine eparhije Srpske pravoslavne crkve, Patrijaršija SPC, crkvene opštine i crkve i manastiri pojedinačno.
Te podatke prezentirao je javnosti prošle nedelje direktor Uprave za nekretnine Crne Gore Mićo Orlandić, nakon prijetnji i kleveta koje su mu uputili mitropolit Amfilohije i episkop nikšićko-budimljanski Joanikije. Oni su Orlandića napali povodom nedavnih ispravki grešaka u cetinjskom katastru kojima je crkvena imovina, koja je bila uknjižena na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, odnosno SPC u Crnoj Gori, opet vraćena crkvama i manastirima.

Svake nedelje u Podgorici

Godinama, svake nedjelje, u bašti pored dvorca kralja Nikole u Podgorici, prota Crnogorske pravoslavne crkve Žika Pavlović drži liturgiju. Po žaropeku, kiši i vjetru. Istovremeno, ispred crkvice udaljene pedesetak metara, okuplja se grupa vjernika SPC. Često tu dođu noseći motke. Kažu, da spriječe vjernike Crnogorske crkve da ne upadnu u nju. Taj hram sagradio je posljednji crnogorski kralj, a posljednji jugoslovenski kralj, njegov unuk, dekretom 1920. godine, ukinuo je Crnogorsku crkvu i tako tu i još stotine crkava širom Crne Gore predao na upravljanje SPC.

Prije par dana, prilikom pregleda katastarskih knjiga u Cetinju, otkriven je niz čudnih podataka. Stara cetinjska zgrada u kojoj je nekada bila Uprava gradskog vodovoda, po katastarskim dokumentima s početka devedesetih, vlasništvo je Pećke patrijaršije.
Gradonačelnik Cetinja Milo Janković otkrio je da je zdanje Crkvenog suda stopostotno vlasništvo opštine Cetinje. Poslije tog saznanja uputio je mitropolitu Amfilohiju zahtjev da se najkasnije 1. jula iseli iz te zgrade.
Spor između Crnogorske i SPC oko sakralnih objekata i ostale imovine traje godinama. Crnogorska crkva predala je obimnu dokumentaciju sudovima kako bi vratila u vlasništvo bogomolje i zemljište koji su joj pripadali do 1918. godine.
Petar Kankaraš, advokat iz Podgorice, svojevremeno je objasnio: „Nema dileme da je CPC do ujedinjenja sa SPC i Karlovačkom mitropolijom bila autokefalna i suvereno upravljala svojim sakralnim objektima. Od ključnog značaja je to da ona, saglasno Ustavu Svetog sinoda od 30. decembra 1903. godine, nikada nije donijela odluku o ujedinjenju sa SPC i Karlovačkom mitropolijom. Osnivanje jedinstvene SPC za Kraljevinu SHS realizovano je ukazom kralja Aleksandra 1920. Međutim, pravni poredak Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije, eliminisan je Zakonom o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. godine“.
Dokumenta potvrđuju da su tipske seoske crkve iz XIX i XX vijeka spomenici kulture, kao i to da je pravoslavne manastire i crkve u Crnoj Gori uglavnom sagradio narod, a mnoge su plemenske i bratstveničke. Znači, ti objekti su opšte dobro crnogorskog naroda.
Na drugoj strani, mitropolit SPC Amfilohije godinama brani vlasništvo nad oko šest stotina manastira i crkava i zemljom koja se procjenjuje na stotine miliona eura. Često poziva državu Crnu Goru da mu pomogne da zaštiti „pravo SPC svojine“ nad hramovima i zemljom.
Pošto je spor oko imovine između Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve počeo da prerasta u ozbiljan politički problem, Uprava za nekretnine odlučila je da provjeri katastarske knjige i utvrdi pravo vlasništva nad hramovima i crkvenom zemljom.
Direktor Uprave za nekretnine Mićo Orlandić kaže da je vlasništvo nad crkvenom imovinom na Cetinju vraćeno u okvire iz perioda 1958 -1962. kada je ta imovina i uknjižena u katastarske knjige. Srpska pravoslavna crkva je tu imovinu uglavnom upisala u posljednjoj deceniji. – Postupili smo u potpunosti u skladu sa Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti – objašnjava Orlandić.
Mitropolit Amfilohije je tim povodom hitno pismom zatražio od crnogorskog predsjednika i premijera „da institucionalno obezbijede pravnu i imovinsku sigurnost Mitropolije crnogorsko-primorske, kako bi se sačuvao građanski mir u Crnoj Gori“. U pismu Filipu Vujanoviću i Milu Đukanoviću optužio je predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića da kao najviši funkcioner zakonodavne vlasti u Crnoj Gori „krši sve principe sekularnog društva“. „Nije nam ni na kraj pameti da ovakve postupke tolerišemo“, priprijetio je Amfilohije.
Na optužbe mu je odgovorio predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić: „Propovjednik četiri najprljavija rata druge polovine 20. vijeka na evropskom tlu opet prijeti Crnoj Gori. Parčao je Crnu Goru na eparhije i činio sve da je vječno učini zavisnom“. Krivokapić je Amfilohiju poručio „da svi oni koji su prigrabili, u vremenu besudnosti, prava koja nijesu imali, koji su bez ikakvog pravnog osnova otimali imovinu – od seoskih zajednica pa do svetinja Crne Gore, sada moraju da polože račune“.
Temperatura oko imovine vjerovatno nije slučajno podignuta uoči predsjedničkih izbora i uskoro će se znati da li će crnogorska vlast ispraviti sve greške u katastru, odnosno imovinski spor između dvije crkve riješiti po ovozemaljskim zakonima.
„Ne može u nedogled trajati spor oko imovine koja je svojina Crne Gore i ne može samostalna Crna Gora biti izdijeljena na eparhije Srpske pravoslavne crkve, a da Crnogorska pravoslavna crkva čami u Vladičanskom domu koji je poklon dobre volje pojedinaca“, upozorio je polovinom januara poslanik Demokratske partije socijalista Dragan Kujović.
– Nakon razdvajanja duhovne i svetovne vlasti u Crnoj Gori, u prvo vrijeme, crkvena imovina smatrana je državnom, i ona je njome apsolutno raspolagala – kaže povodom najnovijih poteza Uprave za nekretnine istoričar Živko Andrijašević. Prema njegovim tvrdnjama, sva imovina Cetinjskog manastira data je na upravu crnogorskom mitropolitu, a krajem 1868. popisana su i dobra ostalih manastira, koja su, pod istim uslovima, predata mitropolitu na upravu. On kaže da je crnogorski mitropolit imao u tom periodu obavezu da vodi brigu o crkvenoj imovini, kao i o prihodima, ali da se bez saglasnosti državne vlasti nije mogla obaviti nijedna transakcija crkvenim dobrima u vidu prodaje, poklona ili zamjena.