„Pozornica“ za razgovor sa profesorom Leonidom Rešetnjikovom, direktorom Ruskog instituta za strateška istraživanja, bila je već postavljena kada smo tačno u zakazano vreme, u 20,45, stigli u hol hotela „Kristal”. Već je dao jedan intervju. Na omalenom stolu u ćošku je ostalo par šoljica kafe, zgužvane kesice šećera i čaša kisele vode. Fotografski kišobran namešten, fotelje duboke s visokim naslonom, dok se sa druge strane hola održavao sastanak neke humanitarne organizacije sa kojeg dopire odjek gromkih pitanja – ko će da skupi 20 kokošaka, ko je zadužen za crep, ko će da se obaveže da obezbedi odeću za sedmoro dece…

Profesor Rešetnjikov je neformalno obučen. Farmerke i braon prugasta dukserica s kragnom pomalo odudaraju od „zakopčanog stila“ jednog bivšeg ruskog generala i šezdesetsedmogodišnjaka. Nasmejan. Srdačno se pozdravljamo. Sa profesorom Rešetnjikovim smo se upoznali juna prošle godine u Beogradu. Tada je bila aktuelno međunarodno zatezanje oko sirijske krize i moguće vojno mešanje SAD u ovaj sukob. Sada je „na stolu“ ispred nas razgovor o teškoj ukrajinskoj krizi, odnosima velikih sila, uticaju na Balkan i Srbiju…

Prošli put kada smo razgovarali rekli ste da spoljna politika Rusije polazi od postavke da je svetski mir u krizi. Da li je na pomolu treći svetski rat zbog ukrajinske krize?

– Neće biti trećeg svetskog rata zbog Ukrajine. Nema ko da ratuje za Ukrajinu. SAD već 25 godina neprestano ratuju i već su se umorili. Oni dobro znaju gde se nalazi Ukrajina. Evropa nije u stanju da ratuje, nijedna evropska armija, i postavlja se pitanje – postoji li u Evropi armija? Jedino što ima vojni karakter jeste američka vojska. Tako da je malo verovatno da će u skorije vreme, zbog Ukrajine, neko ratovati. Ko će da ratuje – 600 pripadnika diverzantskih jedinica koje su Amerikanci poslali u Pribaltik? Ili dva bojna broda koje su poslali i koje je naš vojni avion oterao nakon nekoliko preleta? Onda je taj brod skrenuo u Konstancu u Rumuniji, a 23 američka vojnika kod psihoterapeuta.

Šta biste savetovali predsedniku Putinu? Gde je izlaz iz krize?

– Kao institut spremamo informacije za administraciju predsednika, spremamo materijale i pokazujemo da je jedini izlaz – normalan izlaz – decentralizacija Ukrajine, odnosno preobraćanje Ukrajine u federalnu državu. Za to je Ukrajini potrebna legitimna vlada i slobodni, legitimni izbori. A kako sprovesti izbore kad je vlada Kijeva mobilisala vojsku protiv istoka Ukrajine. Na istoku Ukrajine su sukobi. Predsednički izbori 25. maja ne mogu biti demokratski, zato što na te predsedničke kandidate koji podržavaju federalizaciju Ukrajine stalno vrše pritisak ili ih pretuku na smrt, dok oni kandidati koji su za unitarnu Ukrajinu takođe ne mogu da se pojave na istoku Ukrajine, jer hoće da ih prebiju. I kakvi su to onda demokratski izbori? Prirodni izlaz iz te situacije jeste federalizacija. SAD, Rusija i EU treba da nateraju Kijev da povuče vojsku sa istoka Ukrajine, razoruža Pravi sektor i druge nacionalističke organizacije. Tada će se i Rusi na istoku Ukrajine razoružati. Onda bi u ovim uslovima pred međunarodnim posmatračima mogli da se održe novi izbori. Ali Vašington i Brisel ne žele federalizaciju, kao ni Kijev, jer onda Ukrajina neće biti u potpunosti pod kontrolom SAD.

Da li će se u slučaju potencijalnog građanskog rata u Ukrajini, Rusija ipak umešati?

– Građanski rat u Ukrajini se već vodi. To su za sada odvojene borbe, ali to je već građanski rat. Na istoku Ukrajine već imate obične ljude koji su uzeli oružje. S druge strane, i nacionalisti su uzeli oružje.

Mislite li da Zapad razume zašto je Ukrajina toliko bitna za Rusiju?

– Zapad ne samo da razume nego to i koristi – Ukrajinu koristi za udar na nacionalne interese Rusije. Ako Zapad i Amerika stave Ukrajinu pod svoju kontrolu, to će ugroziti nacionalne interese Rusije, bezbednost i unutrašnju stabilnost. To je realno ozbiljan problem za Rusiju i pitanje života i smrti naše države. Harkov je 730 kilometara od Moskve, Lugansk 340 kilometara od Volge. To je, jednostavno, pitanje života i smrti.

Ali kako mislite da Rusija spreči Ukrajinu da pristupi NATO, pošto je jak pritisak da se to uradi?

– Ukrajina, koju je u tim granicama stvorio Lenjin, nema nikakve šanse da ostane u tim granicama. Ukrajinski projekat je mrtav. Ukrajinska nacija se nije formirala, dolazi do raskola, a Rusi i Ukrajinci koji govore ruskim jezikom, ne žele da žive u takvoj državi. A to je značajan deo stanovništva, i takve Ukrajine kakvu je stvorio Lenjin više neće biti. Ona se raspada. Sada će biti proglašena Donjecka Narodna Republika, a na tome se neće zaustaviti proces raspada Ukrajine. Ukrajina će sada sve više slabiti u ekonomskom smislu i niko joj više ne može pomoći. Ne može se pomoći ni Grčkoj, u kojoj živi 10 miliona ljudi, a Ukrajina ima 46 miliona stanovnika. Grčka ima ekonomiju koja je integrisana u evropsku, dok ukrajinska ekonomija nije. Da bi se pomoglo Ukrajini potrebno je 150 milijardi dolara. Ukrajina će slabiti i život će u njoj biti veoma težak i doći će do otrežnjenja onih koji podržavaju zvanični Kijev. Antikijevski procesi će se razvijati i u Odesi, Harkovu, Nikolajevu i u Zaporožju. Zbog toga Ukrajinu očekuju veoma teška vremena – i politički i ekonomski, a stanovništvo će patiti. Njima niko ne može pomoći. Sada im Zapad govori da će pomoći, EU da će dati dve milijarde, a SAD milijardu kredita.

U tom geostrateškom prepucavanju velikih sila uvek stradaju male države. Kako će se ova situacija odraziti na odnose Rusije i Srbije?

– Mislim da će srpska vlada biti u teškom položaju, zato što sa jedne strane želi da sačuva dobre odnose sa Rusijom, a sa druge ide ka EU. Evropska unija je u oštrom konfliktu sa Rusijom, a taj sukob može još više da se produbi. Onda će se srpska vlada nalaziti između dve vatre i moraće da bira. Mislim da Rusija neće vršiti jak pritisak na Srbiju, dok EU i NATO hoće. Zbog toga će ovoj srpskoj vladi biti teško da sačuva dobre odnose sa Rusijom. Ne može se biti malo trudan.

Šta biste u ovoj situaciji savetovali srpskoj vladi?

– Da se drži i ne izda zavete predaka i našu zajedničku istoriju. Naši narodi su uvek bili u prijateljskim odnosima i ne pamtim da je Srbija bila u neprijateljskom taboru. Sada je velika odgovornost na srpskoj vladi.

Nema nezavisnih država na Balkanu

– Ne mislim da će ukrajinska kriza „prebaciti“ na Balkan. Na Balkanu praktično nema nezavisnih država. Uglavnom su sve države ili pod kontrolom ili pod velikim pritiskom. Čini mi se da se balkanski narodi sada nalaze u stanju odsustva volje za neka ozbiljna rešenja. Ne vide izlaz i uopšte su pasivni. Uticaj se može pojaviti kada Rusija izađe kao pobednik iz ove krize. Tada su moguće i ovde promene. A to veoma dobro shvataju i SAD.

Putin bira mesto za kraj invazije

– Od Luganska do Volge ima 340 kilometara, oko pet sati vožnje kolima, a u Lugansku su baze SAD i CIA. Kad se pogleda na mapu, odmah se donosi odluka da se to ne može dozvoliti. Po tom putu su se svi kretali. Poslednji je bio Hitler. Rusija je preživela mnoge najezde, a dve su bile glavne – prva je bila Napoleonova, druga Hitlerova. Za Napoleona se sve završilo na Borodinu, za Hitlera na Staljingradu, a sada Putin bira mesto gde će Zapad završiti svoju invaziju.

Rusija može biti samo imperija

– Mislim da je Rusija počela proces obnavljanja imperije pre situacije u Ukrajini, koja predstavlja pokušaj SAD i određenih zapadnih krugova da zaustave taj proces… Rusija i ne može da bude nešto drugo osim imperija, jer u Rusiji živi 100 naroda. Ako ne bude imperija, šta će biti? Tako velika i bogata ne može da bude kao Holandija, Portugal ili Španija. Rusija ima svoju misiju i na delu je snažan geopolitički i geostrategijski udar da se to zaustavi.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari