General Milosav iSmović: Foto Amir Hamzagic/ATAImagesProtiv devet pripadnika Vojske Srbije koji su, po naređenju bivšeg komandanta Kopnene vojske Srbije (KoV), general-potpukovnika Milosava Simovića, osuđenog zbog kršenja Zakona o tajnosti podataka, prekopirali poruke iz njegovog službenog mobilnog telefona, te preneli kopije vojnih dokumenata u njegov stan, nisu pokrenuti bilo kakvi postupci, potvrđeno je Danasu iz više izvora.
Viši sud u Nišu osudio je 29. oktobra prošle godine prevremeno penzionisanog komandanta KoV, generala Simovića, na kaznu zatvora od šest meseci koju će izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, zato što je takvom naredbom ovim pripadnicima Vojske Srbije „učinio dostupnim podatke koji su ’strogo poverljivi’ ili predstavljaju ‘državnu tajnu’“.

On je prekršio Zakon o tajnosti podataka jer im je „omogućio da ostvare uvid u ’poverljivi‘ sadržaj“, iako su oni „nepozvana lica“, pošto im takvi podaci nisu neophodni za obavljanje poslova iz delokruga njihovog rada, nisu ih službeno koristili i nisu imali sertifikate za pristup podacima neophodnog stepena tajnosti.
Presudom Višeg suda u celosti je prihvaćen Sporazum o priznanju „produženog krivičnog dela iz člana 98 stav 3 u vezi stava 1 Zakona o tajnosti podataka u vezi člana 61 stav 4 u vezi stava 1 Krivičnog zakonika“, koji je general Simović prethodno zaključio sa Višim javnim tužilaštvom u Negotinu.
Glavni javni tužilac VJT u Negotinu Dragan Pejkić saopštio je za Danas da protiv trojice zaposlenih u Vojsci Srbije, koja su po Simovićevom naređenju, u periodu od 23. do 30. juna prošle godine, prebacili poruke sa stepenom tajnosti iz njegovog službenog mobilnog telefona na privatni hard disk, nije pokrenut predistražni, istražni ili krivični postupak.
Prema navodima u presudi, njima je general Simović naredio da kupe prenosni hard disk koji će on platititi i da na njega između ostalog presnime svu pisanu komunikaciju – SMS, Viber i Woc ap- iz njegovog službenog telefona.
Zahtevao je, takođe, da skinute podatke „umnože kopiranjem i štampanjem u pisanom obliku“.
Presnimljeno je i kopirano sedam vrsta različitih podataka i dokumenata vezanih za Ministarstvo odbrane, Vojsku Srbije i Službu bezbednosti, a tajni podaci u više poruka nalazili su se u Dnevnim operativnim izveštajima Uprave za obaveštajno- izviđačke poslove Generalštaba VS, piše između ostalog u presudi.
Predistražni, istražni ili krivični postupci nisu pokrenuti ni protiv šestorice pripadnika Vojske Srbije, koji su u istom periodu, i takođe po Simovićevom naređenju, kopije vojnih dokumenata, među kojima i onih koji su imali oznaku „državna tajna“ i „strogo poverljivo“, prebacili iz kancelarije komandanta KoV u njegov privatni stan, dodao je negotinski tužilac Pejkić.
U presudi Višeg suda se precizira da je general Simović bez pravnog osnova ili ovlašćenja pretpostavljenog starešine organizovao prevoženje stvari i dokumenata iz kancelarije komandanta KoV u svoj stan, među kojima su bile i kopije vojnih dokumenata sa stepenom tajnosti „državna tajna“ i „strogo poverljivo“.
On ih je, precizira se, najpre neovlašćeno kopirao pa naredio njihovo odnošenje u stan, čemu nije prisustvovao.
Prema navodima u presudi, u tim dokumentima nalaze se podaci o upotrebi VS, planiranju i opremanju VS prema direktivi predsednika Republike, angažovanju jedinica i elemenata za elektronska dejstva, obezbeđenju administrativne linije i kontrole Kopnenene zone bezbednosti, kao i oružanim snagama stranih zemalja.
U njima su i podaci o količinama i popuni municijom i ubojnim sredstvima po rodovima VS, razmeštanju skladišnih kompleksa za smeštaj ratnih materijalnih rezervi i lokacijama na kojima se nalaze ili „sistematizaciji formacijskih mesta samostalne formacije u ratu i organizaciona struktura organizacione celine sa samostalnom formacijom u ratu“.
Neposredno pre ovakvog prenosa podataka iz službenog telefona i vojne dokumentacije, 12. juna prošle godine, predsednik Srbije Aleksandar Vučić potpisao je ukaz kojim generalu Simoviću prestaje profesionalna vojna služba po sili zakona sa pravom na penziju. Simović je 27. juna predao dužnost, a u novembru je formalno otišao u penziju.
Njegov branilac, advokat Mirko Krstović, kazao je da general Simović ne bi imao posla sa pravosudnim organima da je otišao u penziju odmah kada je predao dužnost, ali da „neko iznad njega“ nije voleo što je on i nakon predaje dužnosti ostao u službi.
„Evidentno je bilo i straha od njegovog eventualnog političkog angažovanja, jer je tada objavljeno u nezvaničnoj studentskoj listi da je on kandidat za ministra odbrane, što je sve urađeno bez njegovog znanja, s obzirom da se radi o jednom apolitičnom čoveku“, kazao je on.
Prema njegovim rečima, general Simović je imao samo tri i po dana da preda dužnost nakon što je smenjen sa mesta komandanta KoV.
Zbrzan iznenadnom smenom i kratkim rokom, nije uspeo da razvrsta tridesetsedmogodišnju ličnu i službenu arhivu, te ju je poslednje noći roka predao svojim prvim saradnicima da je zapakuju i prebace u njegov stan, u kojem niko ne živi, a od kojeg je „samo on imao ključ“.
Nameravao je da, čim bude imao više vremena, sklonjenu dokumentaciju, čiji „najveći deo nje imao nikakav stepen tajnosti“, odgovorno razvrsta „jer je i dalje bio u službi, ali nije imao niti novu dužnost, niti kancelariju“.
Dokumentaciju su zapakovali i prebacili u stan pripadnici njegove komande, koji su i učesnici u odbrani zemlje od NATO agresije i „imaju odgovarajući sertifikat za rad sa poverljivim dokumentima“.
Prema njegovim rečima, najveći broj poruka iz Simovićevog mobilnog telefona imao je lični karakter i predstavljao privatnu prepisku bez ikakvog bezbednosnog rizika.
Uglavnom se radilo o dokumentima starim i po nekoliko godina, sa podacima koji nisu imali operativnu, stratešku i bezbednosnu vrednost, kazao je.
„Istina je u ovom slučaju jednostavna – nije bilo nikakvog odavanja vojne tajne i tajnih podatka, niti je došlo do stvarne štete po sistem kome je moj klijent posvetio svoj život“, zaključio je on.
Postupke nisu pokrenuli ni VJT i Viši sud u Nišu
„Informacije iz VJT Negotina (o tome da nisu pokrenuti nikakvi postupci protiv devetorice zaposlenih u Vojsci koji se pominju u presudi generalu Simoviću, prim. aut.) mogu biti nepotpune jer su date samo na osnovu naših krivičnih evidencija“, naglasio je glavni tužilac Pejkić u odgovoru našem mediju.
Niški VJT i Viši sud, od kojih smo takođe zatražili podatke vezane za ove pripadnike VS, odgovorili su da ih ne poseduju, jer tim povodom nisu vodili nikakve postupke.
Zašto je general Simović potpisao Sporazum o priznanju krivičnog dela?
Na pitanje Danasa zašti je general Simović potpisao Sporazum o priznanju krivičnog dela ukoliko ga nije izvršio, advokat Krstović kaže da su na to pristali „pre svega da bi sačuvali ugled vojske i države, koje moraju ostati iznad svakog pojedinca“.
„Ovde nikakve štete naprosto nije bilo, ni po vojsku, ni po državu, ni po narod. Upravo zato smo i doneli odluku da ponuđeni sporazum i donetu presudu prihvatimo bez dalje javne polemike koja bi mogla naneti štetu institucijama. Nismo želeli niti želimo spektakl. Nismo želeli da sudnica postane politička pozornica. Nismo želeli da vojska i država budu uvučene u raspravu koja bi prevazišla pravni okvir“, kazao je.
On je dodao da takav njegov postupak „razume svako ko ga bar malo poznaje“.
„Da smo postupili drugačije i odlučili da svaki papir koji je prebačen u njegov stan prelistamo i ocenjujemo njegovu navodnu tajnost, imali bismo ispred suda desetine hiljada ljudi koji poštuju generala Simovića. On nije želeo da stane naspram države i Vojske. Vreme je najbolji sudija i ono će pokazati šta je istina“, rekao je.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


