„Zlatno pero” Crvenog krsta kragujevačkoj novinarki Aleksandri Petrović, glasu onih koje niko ne čuje i primećuje 1Aleksandra Petrović novnarka Nove.rs dobitnic nagrade „Zlatno pero” Crvenog krsta Foto: P.P.

Onu najpoznatiju Tolstojevu izreku da: „Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način” novinarka Aleksandra Petrović sa portala Nova.rs, jednostavno je morala da stavi u svoj tekst o korisnicima narodne kuhinje za koji je u utorak, 31. maja nagrađena „Zlatnim perom” Crvenog krsta Kragujevac.

Njena nagrađena reportaža „Priče iz najtužnijeg reda u Srbiji: Sreten, Vesna i Mira znaju šta je beda” objavljena je početkom aprila ove godine.

– To je prosto bio urednički zadatak i tema koja je dogovorena na kolegijumu da dopisnici iz svih gradova u Srbiji naprave seriju tekstova o tome ko su ljudi koji se hrane u narodnim kuhinjama. Da čujemo njihove priče, da im damo glas, prenesemo njihovu muku i nevolju koja ih je tu dovela, kako bi društvu skrenuli pažnju na njih i kako bi im se pomoglo, kaže koleginica Petrović, za koju je priznanje za tekst o tome ko su ljudi iz najtužnijih redova u Srbiji odraz onoga što na portalu Nova.rs inače i rade.

Da na pojave u društvu ne gledaju, samo faktogafski, na osnovu brojeva i činjenica.

– Ne bi bilo pogrešno ili neprofesionalno da smo samo napisali poput vesti „da u je Kragujevcu više od 500 porodica koje su korsnici narodnih kuhinja” ili da je „među korisnicima 300 dece” ali nismo hteli da zaustavimo samo na pukim informacijama. Naš portal uvek daje prednost ljudima i njihovim životnim pričama, ističe ona.

„Zlatno pero” Crvenog krsta kragujevačkoj novinarki Aleksandri Petrović, glasu onih koje niko ne čuje i primećuje 2
Priznanje za reportažu „Priče iz najtužnijeg reda u Srbiji” Foto: P.P.

Tako je Aleksandra baš i pristupila i ovoj temi.

– Priče su bile neverovatno teške, svaka za sebe. Naravno, mnogi nisu želeli da svoje muke kazuju za medije. Ali, drugi jesu. Svaka od sudbina mojih sagovornika u tom tekstu je za poseban, potresan filmski scenario i ogledalo je one napoznatije izreke iz književnosti, Tolstojeve o nesrećnim porodicama, jer to zaista i jeste tako, i posle skoro dva meseca, na dan primanja nagrade još uvek je potresena Aleksandra Petrović.

Jer, sve ljude u redu za besplatan obrok iz njene priče su u životu zadesile neverovatne nedaće i nebrojene nesreće.

– A, to su naše komšije i sugrađani na koje baš niko ne obraća pažnju. Oni su tihi, skromni, slomljeni životnim mukama a za zajednicu potpuno nevidljivi i neprimetni, aplejuje ona i sada.

„Zlatno pero” Crvenog krsta kragujevačkoj novinarki Aleksandri Petrović, glasu onih koje niko ne čuje i primećuje 3
Nagrađenim tekstom dala glas onima koji su nečujni i nevidljivi za društvo Foto: A.P.

Navodi samo nekoliko primera. Ženu koja pomaže po komšijskim bakalnicama iznoseći đubre da bi dobila voće koje ne mogu da prodaju ili čisti frizerski salon da bi se ošišala.

– To je priča o sudbinama ljudi koji priželjkuju samo ono elementrano, ono što svi mi imamo i na to ne obraćamo pažnju i nismo toga ni svesni, nastavlja ona.

Jedan od njenih sagovornika u nagrađenom tekstu je i gospodin, kao Aleksandra Naglašava, koji već godinama pali dva kandila da mu obasjavali sobu jer u kući nema struju.

– Oni su ljudi bez sijalice i struje, tekuće vode i kupatila. takve „stavri” za njih su luksuz. I svi naglašavaju da nije tog jednog obroka u narodnoj kuhinji ne bi mogli da „preguaju dan”. I, tako godinama, podseća nas Aleksandra Petrović.

„Zlatno pero” Crvenog krsta kragujevačkoj novinarki Aleksandri Petrović, glasu onih koje niko ne čuje i primećuje 4
Muke Kragujevčana koji preživljavaju na jednom besplatnom obroku u Narodnoj kuhinji i uz pomoć volontera Crvenog krsta Foto: A.P.

Ipak, jedno priznaje je „stiglo” i pre zvaničnog „Zlatnog pera” kragujevačkog Crvenog krsta.

– Posebno mi je drago, što me je odmah posle objavljivanja teksta pozvala sekretarka kragujevačkog Crvenog krsta Nevenka Bogdanović i rekla da se javljaju donatori da pomognu ovim ljudima i narodnoj kuhinji. To je najveće priznanje za svakog novinara kada u svojoj profesiji pokrene nešto što urodi pozitivnim plodovima i reakcijama, iskrena je naša sagovornica, lauretkinja „Zlatnog pera”.

„Zlatno pero” Crvenog krsta kragujevačkoj novinarki Aleksandri Petrović, glasu onih koje niko ne čuje i primećuje 5
Nešto što je za nas svakodnevica, poput struje i vode, luksuz je za Kragujevčane o kojima piše Aleksandra Petrović Foto: A.P.

Ne zaboravlja, ni na dodeli nagrade, kolegijalna kakva uvek i jeste da naglasi da „Zlatno pero” zbog serijala tekstova na ovu temu, priznanje za celu redakciju portala Nove.rs.

– Posebno mi je drago što je na ovu priču svoj urednički potpis stavio naš preminuli kolega Veselin Simonović. Ova tema je dogovorena na kolegijumu na kome on bio i mi na Novoj.rs nastavljamo da negujemo njegovu viziju da su u novinarstvu ljudske priče najvažnije, zahvalila se primajući nagradu Aleksandra Petrović svom uredniku i kolegama.

Nagradu „Zlatno pero” Crveni krst dodeljuje od 2002. godine za profesionalni doprinos, zalaganje i podršku ostvarivanju aktivnosti ove organizacije.

Od prvog dana na portalu Nova.rs sa i o ljudima

Novinarka Aleksandra Petrović (45) više od pola svog života je u novinarstvu. Dugo je radila na Televizji Kragujevac, odakl je otišla posle skoro dve decenije zbog problema oko privatizacije i socijalnog programa.

Od samog osnivanja Nove.rs dopisnica je iz Kragujevca ovog portala.

– Od prvog dana sam deo te velike redakcije. Kao dopsinik morate da se prilagođavate svakodnevnim događajima, pokrivate i izveštavate sa svega što se tog dana dogodi. Radeći na Novoj.rs „otkrila sam i neke svoje nove mogućosti i talente” izveštavajući sa dešavanja za koje nekada, na televiziji nikada nisam mogla ni da pomislim da ću moći, da će mi „leći” ili da sam im dorasla, duhovita je na svoj račun Aleksndra Petrović.

„Zlatno pero” Crvenog krsta kragujevačkoj novinarki Aleksandri Petrović, glasu onih koje niko ne čuje i primećuje 6
Laureatkinja „Zlatnog pera” kojoj „leže” male, tople ljudske priče Foto: P.P.

Svakodnevno „prati” hroniku, kulturu i sport ali njenom senzibilitetu najviše odgovaraju male ljudske priče i razgovori sa sugrađanima.

– Raduju me i volim da pišem o uspesima mladih ljudi, kada je neko uspešan u svom poslu ili se bavi nesvakidašnjim hobijem. Ako neko ima neobičnu strast ili pasiju. To je lepo i ljudi uvek rado pročitaju, završava ona.

Među kolegama u Kragujevcu zna se da su njena specijalnost baš te male, tople ljudske priče i zanimljivosti, poput nedavnog teksta o kovid venčanju u kragujevačkom Kliničkom centru koji je osvojio simpatije čitalaca.

Više vesti iz ovog grada čitajte na psoebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari