
Šta je zajedničko mestu Grinhajde pored Berlina i dolini reke Jadar u zapadnoj Srbiji? Ta dva toponima postali su simboli borbe protiv eksploatacije prirode i čoveka, a sve to u ime zelene transformacije. To se moglo čuti na tribini koja je održana u Berlinu pod nazivom „Tesla u Grinhajdeu – eksploatacija litijuma u Srbiji i mitovi zelenog kapitalizma“.
Učesnici su bili složni u jednom: elektromobilnost je prevara, prenosi DW.
Matje Hansen, aktivista čiji je film „Autosorsing: Uvoz resursa, izvoz zagađenja“ (Outsourcing: Import Resources, export pollution) o planovima iskopavanja litijuma u Srbiji prikazan na tribini u Berlinu već duže vreme ukazuje na ulepšanu sliku o elektromobilnosti koja vlada narativom zelene transformacije i borbe protiv klimatskih promena.
Hansen, Luksemburžanin s berlinskom adresom, dolazi iz pokreta koji se bori za jačanje prava biciklista, ukazuje na pogrešnu i ulepšanu sliku koja se širi i to iz smera ekoloških organizacija, kada se govori o električnim automobilima.
„Njima možda nije potrebna nafta, ali su im potrebne kritične sirovine, poput litijuma. Trebalo bi imati na umu da je takvoj jednoj električnoj limuzini potrebno i po sedam kilograma litijuma. Jedan mobilni telefon samo nekoliko grama“, kaže Hansen.
On je u svom filmu prikazao i negativne posledice rudarenja na drugom kraju Srbije, u rudnicima bakra u okolini Bora. Razgovarao je s mnogim lokalnim aktivistima i smatra da, uprkos trenutnom primarnom interesovanju medija za studentske proteste, tema Jadar i litijum nije zaboravljena, i da je itekeko prisutna.
„Pre nego što sam otišao u Srbiju imao sam samo jedan kontakt, ali vrlo brzo sam došao do brojnih zanimljivih sagovornika. I ono što sam primetio jeste da su ljudi veoma srećni kad neko sasluša njihove probleme“, kaže Hansen.
Tokom boravka u Srbiji uverio se i u to da su ljudi veoma ljuti na svoju vladu, na Nemačku, na nemačku automobilsku industriju i na kraju, na Evropsku uniju – posebno nakon prošlonedeljne odluke Evropske komisije da projekat eksploatacije litijuma u dolini reke Jadar stavi na listu strateški ključnih projekta kad su u pitanju kritične sirovine.
Hansen planira da snimi seriju filmova o sličnim lokacijama u Evropi, pa je tako posetio i Cinvald u nemačkoj pokrajini Saksoniji, gde se takođe dugoročno planira eksploatacija litijuma.
„Ljudi u Saksoniji reaguju slično, iako taj projekat nije na listi kritičkih strateških projekata Komisije. Ali i u Saksoniji su ljuti oni ljudi koji ne žele da se tu kopa. Oni koji kažu da je to dobro zbog radnih mesta su u manjini.“
Još jedno mesto na kojem zelena tranzicija pokazuje svoje tamno lice jeste i Grinhajde pored Berlina, gde je 2020. najbogatiji čovek na svetu, Ilon Mask, počeo da gradi svoju prvu „gigafabiruku“ (Gigafactory) za proizvodnju „zelenih“ električnih automobila marke Tesla. I od početka se suočio sa otporom lokalnog stanovništva.
„Ja bih sa svojih 72 godine mogla da kažem: Baš me briga. Ali ne bih mogla da pogledam u ogledalo. Jednostavno, ne mogu da dozvolim da nas do te mere smatraju glupim s onim što pokušavaju da nam prodaju. Tu se radi i o ljudskom dostojanstvu“, kaže u razgovoru za DW Hajdemari Šreder, autorka knjige „Gigafabrika u Grinhajdeu“.
Radi se o preciznoj dokumentaciji višegodišnje bobe te stanovnice mesta Grinhajde protiv kompanije Tesla, njenog vlasnika Maska i čitavog niza lokalnih i saveznih političara koji su omogućili izgradnju ogromnog postrojenja za proizvodnju automobila marke Tesla i pritom kršili mnoge propise o zaštiti životne sredine.
To je cena koju je politika bila spremna da plati za obećanih 40.000 radnih mesta. Ali, šta je na kraju ostalo od tog obećanja: trenutno u „gigafabrici“ radi oko 10.000 radnika.
„To nisu kvalitetna radna mesta. Ljudi su pod pritiskom i često na bolovanju, a zapošljavaju se ljudi slabijeg obrazovanja iz prekarnih slojeva stanovništva Berlina. Lokalno stanovništvo od toga nema ništa“, tvrdi aktivistkinja Šreder.
Sličnu situaciju za planirano otvaranje rudnika litija u dolini reke Jadar u zapadnoj Srbiji predviđa i Hansen.
„Većina eksploatacionih procesa u Jadru biće automatizovana. Ono malo radnih mesta za lokalne radnike biće povezano s visokim zdravstvenim rizicima“, smatra on.
„Eksploatacija je nekada bila daleko, u Africi, Latinskoj Americi. Ali, taj duh je sada stigao i u Evropu. Tu je, u Srbiji i u Saksoniji. Uništavanje šuma nadomak Berlina u vodozaštićenom području samo da bi Mask tamo sagradio fabriku ili pripreme za eksploataciju litijuma u Srbiji sa svim mogućim problemima za okolinu i vodu – svim tim događajima je poveznica elektromobilnost ili prevara zvana elektromobilnost“, govori Šreder, dugogodišnja aktivistkinja koja je i u vreme kada je živela u Istočnoj Nemačkoj vlastima često bila trn u oku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.