Udar novog talasa svetske ekonomske krize Vojvodina dočekuje sa oko dvesta hiljada nezaposlenih, s problematičnim privatizacijama i prosečnom platom koja je „za nijansu niža“ od one na nivou države, te s novim poskupljenjima. „Mi smo u ovoj krizi uništeni. To tvrdim u ime dva velika preduzeća koja su nekad bila oslonac građevine u Novom Sadu – sada već zatvorene „Budućnosti“ i „Neimara“.
– Radnici rade na crno, minimalne su im zarade. Situacija nikad nije bila gora, kaže Vladimir Gvozdenović, predsednik sindikalne organizacije novosadske građevinske firme „Neimar“.
Nekadašnji građevinski gigant u kom je on zaposlen danas jedva da i postoji. „Privatizacijom nestaje firma koja je izgradila maltene ceo Novi Sad, te mnogobrojne objekte po bivšoj Jugoslaviji i Evropi.
– Nekad nas je u „Neimaru“ bilo sedamsto zaposlenih, danas nas ima pedeset. Radnici su otpušteni, sva imovina je rasprodata, mi više nemamo ništa. Kupili su nas trgovci koji nas uništavaju, kojima je samo stalo do imovine koju su radnici ‘Neimara’ sticali godinama, kaže Gvozdenović i ocenjuje da situaciji u njegovoj firmi preslikava i situaciju u ostalim preduzećima u Vojvodini. „Neimar je Vojvodina i Srbija u malom“, ističe.
I sama vlast u Pokrajini priznaje da nije uspela da ubedi vlasnike privatizovanih preduzeća da preko noći ne otpuštaju radnike, već da im se pruže alternativne mogućnosti. Prema nekim procenama u Vojvodini je u firmama koje su prešle u privatne ruke, 35.000 ljudi završilo kao tehnološki višak.
– U državi u kojoj nimalo ili izuzetno malo funkcionišu institucije koje bi trebalo da zaštite radnika, teško je očekivati od sindikata da on može da ih zaštiti u ovoj ekonomskoj krizi“, mišljenja je Gvozdenović. Kriza je propadanje ubrzala, a sindikalni poverenik „Neimara“ ne vidi kako sindikati u ovom momentu mogu da pomognu radnicima.
– Kako pomoći? Pa ja kao sindikalni poverenik i predsednik gradskog odbora nisam dobio u svom preduzeću platu pola godine. Ni dinara, navodi on. I dok neki sindikalisti izlaz iz sopstvene i globalne krize pokušavaju da nađu u osnivanju političke partije, sindikalni poverenik Neimara ne smatra to dobrom idejom.
– Mislim da nema načina da se pomogne radnicima sve dok vlast ne napravi pravnu i socijalno odgovornu državu. Svima odgovara bezvlašće, anarhija“, ocenjuje Gvozdenović.
MIJATOVIĆ: Dugoročna agonija
– Predsednik Saveza samostalnog sindikata Vojvodine Milorad Mijatović kaže da su sindikati još prilikom dolaska prvog talasa ekonomske krize u Srbiju upozoravali vlast na činjenicu da je srpska privreda odranije načeta, te da je globalna kriza može dodatno urušiti i ostaviti pogubne posledice. On smatra da vlada nije bila spremna za krizu, a da je jedan od rezultata toga da je u državi „400.000 radnika ostalo bez zaposlenja“. Sada sledi novi talas krize koji će, ističe Mijatović, biti dugoročan.
– U 2012. godini očekuje nas rast nezaposlenosti i pad ionako niskog životnog standarda, navodi i dodaje da se u ovom momentu od Vlade zahteva visok stepen ozbiljnosti. Sindikati neće dozvoliti dodatno smanjenje plata, niti nisku cenu rada, ističe predsednik SSSV i dodaje da kriza treba ravnomerno da se raspodeli na sve delove društva, a ne samo na zaposlene. Treba u potpunosti da se promeni privredni milje u Srbiji ne bi li se konačno videlo svetlo na kraju tunela, zaključuje Mijatović.
Iako zvaničnici tvrde da oko 700.000 ljudi ne radi, nezvanično je oko milion nezaposlenih. Zakoni koji se predlažu i donose znatno smanjuju prava zaposlenih i korisnika, a u skupštinsku proceduru se upućuju bez saglasnosti SES-a. Celokupna situacija u društvu, složili su se članovi VSSSV, zahteva sveobuhvatnu akciju sindikata koja je praktično i počela protestima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


