INTERVJU Zdravko Ponoš: Srbija ne može da čeka promene do narednih predsedničkih izbora 1foto FoNet Milica Vučković

Predsednička kandidatira bila je angažovanje bez priprema, iz pokreta, vojnički rečeno. I sa glavni ciljem da se doprinese rezultatu u druge dve izborne trke – parlamentarnoj i gradskoj. Ispostavilo se da je u predsedničkoj trci napravljen nabolji opozicioni rezultat od kad je SNS zaposeo Srbiju, ali to ipak ne može da zaokrene ovaj naš brod, kaže u intervjuu za Danas Zdravko Ponoš, predsednik pokreta SRCE, koji je na izborima 3. aprila bio kandidat koalicije „Ujedinjeni za pobedu Srbije“ za predsednika Srbije.

Ponoš, upitan da li bi se ponovo bio kandidat i šta bi drugačije učinio s obzirom i na kritike koje je nakon izbornog procesa upućivao koaliciji koja ga je istakla kao kandidata, kaže da nije prihvatio kanidaturu zbog „te i takve opozicije nego zbog ove i ovakve vlasti“.

– Ta vlast je i dalje tu, gora, nedemokratskija i odnarođenija nego što je bila pre tih izbora. Prvi put sam učestvovao na nekim izborima kao kandidat. Bilo je to poučno iskustvo. Nije me ništa razočaralo, nisam sklon očaranjima. A Srbija ne može da čeka promene do narednih predsedničkih izbora jer je pitanje u kakvom stanju bi ih dočekala ako se propadanje nastavi ovim tempom. Protiv ovakve vlasti treba se boriti svaki dan i na svakom mestu, poručuje Ponoš, poručuje naš sagovornik.

Ponoš, koji je i bivši načelnik Generalštaba Vojske Srbije, nekoliko meseci nakon izbora osnovao je pokret Srbija Centar, odnosno, skraćeno – SRCE.

*Kako očekujete da će se razvijati situacija na Kosovu i ko snosi najveću odgovornost za ovu situaciju – Beograd, Priština ili međunarodna zajednica?

Sasvim je jasno da aktuelna prištinska vlast snosi najveću odgovornost, ali nesebičan doprinos eskalaciji tenzija dao je režim u Beogradu. A ni međunarodna zajednica nije se proslavila. Otišli su na božićne praznike potcenjujući kapacitet Kurtija da zapali požar, a Vučića da doliva benzin. Morali su da se na kratko odvoje od praznične trpeze kako bi ovu dvojicu izvukli iz požara. Do sledeće prilike.

Još jasnije je da su Srbi koji žive na KiM najveća žrtva ovakvog razvoja situacije i desetogodišnje vlasti SNS. Oni najbolje znaju šta su izgubili za ovih 10 godina i šta su dobili od Vučićevog televizijskog srbovanja. Sad kad im je rečeno da demontiraju barikade imaće priliku da rezimiraju šta su dobili, a šta izgubili u najnovijoj epizodi Vučićevog kosovskog serijala gde oni igraju statiste. Nemaju čemu dobrom da se nadaju dok god im Kurti kroji, a Vučić šije kapu.

INTERVJU Zdravko Ponoš: Srbija ne može da čeka promene do narednih predsedničkih izbora 2
Foto: Vojin Radovanović /Danas

*Kažete „Kurti nas ponovo ponižava, a to je moguće zato što imamo ovakvu vlast“, kako biste vi odgovorili na poteze Aljbina Kurtija?

Većina Vučićevih poteza na temu Kosova bila je dizajnirana kao marketinška kampanja za prepariranje glasačkog rela u ostatku Srbije. Zato nije ni čudo što su posledice pogubne po naše nacionalne interese na KiM. Nije cilj bio da se poboljša položaj Srba na KiM nego da se gradi Vučićev kult ličnosti i na kosovskoj temi opstaje na vlasti i njome prekriva džeparenje naroda. Kao Milošević svojevremeno. Tako smo ušli i u ovaj kovitlac igranja pretnje ratom koji treba da cementira taj imidž tzv. vrhovnog komandanta. Tome služi i uvođenje crkve i vojske u SNS rijaliti,

Ova vlast na temu Kosova nema proaktivnu već reaktivnu politiku. U praksi je to sablažnjavanje and lošim ponudama koje se dobijaju, a onda se prihvate još lošije. Sav napor je usmeren da režim ne ispadne kriv za novi gubitak. Samo da se pokaže da je situacija bila teška, da su se trudili, ali nije moglo bolje. Kurti se ponaša kao drčan klinac koji provocira znajući da ga štiti jak rođak. Nema šta da se odgovara na provokacije Kurtija koji je poverovao u ono što mu piše na visit kartu koju su mu turili u ruke. Dogovor mora da se pravi sa onim ko mu je štampao vizit kartu.

INTERVJU Zdravko Ponoš: Srbija ne može da čeka promene do narednih predsedničkih izbora 3
foto FoNet/EBS

*Na osnivačkoj skupštini pokreta SRCE čiji ste predsednik došli su predstavnici najrazličitijih ideoloških opcija. Ipak bez Narodne stranke – jesu li njihovi predstavnici pozvani i šta je razlog njihovog nedolaska?

Drago mi je da je naša izborna Skupština bila prilika da se na jednom mestu, posle dužeg vremena, mada samo svečarskim povodom, nađu predstavnici različitih opozicionih stranaka i pokreta. Zahvalni smo onima koji su se odazvali našem pozivu i svojim prisustvom uveličali našu skupštinu. Kao i na svadbama, važno je ko je došao, a ne ko nije.

*Da li je moguća smena režima bez ujedinjavanja opozicije i da li je ujedinjavanje opozicije, koja se bar nakon izbora, u tome nije pokazala, moguće? Jeste li se tom osnivačkom skupštinom, s obzirom na zvanice koje su došle, promovisali u stožera ujedinjavanja opozicije?

Opozicija mora da sarađuje ako je prava opozicija režimu SNS. Mi ne živimo u nekoj zreloj demokratiji gde se može kalkulisati kako bi se napravila bolja pozicija za neke izbore posle sledećih izbora. Živimo u zemlji koja gotovo da već i nema izbore.

O modalitetima opozicione saradnje treba da se razgovra i tu treba biti fleksibilan.

Nemamo mi u pokretu SRCE ambiciju da bilo šta namećemo drugima u opoziciji, posebno ne neku stožernu ulogu. Ali pokazujemo spremnost da komuniciramo i sarađujemo bez obzira na programske razlike jer ako ne sarađujemo u rušenju ovog režima nikad nećemo ni doći u priliku da se u realnom životu odmeravamo na temu tih razlika.

*Rekli ste da je „litijum srpska varijanta crnogorskih litija“. Zaista verujete da bi takvi protesti ima li snagu da sruše režim Aleksandra Vučića?

Autoritarni režimi su neotporni na narodni bunt, a s tim se pre ili kasnije suoče. Pitanje je samo na kojoj temi. U najmanju ruku, takva dešavanja naroda navedu ih da se pokažu u prirodnom izdanju, to iz njih izvuče njihovu najgoru prirodu koja im na kraju dođe glave.
Istovremeno takva dešavanja naroda ogole i opoziciju. Kad stvari odu predaleko, narod otrese i takvu opoziciju, To su rizični momenti kad je narodu dosta i vlasti i opozicije. SNS režimu su zaglavljene ruke u tegli sa litijumom. Ne bi oni da im se ta tegla razbije. Istovremeno je krenulo pecanje u opozicionom ribnjaku da se nađe neko ko bi bio koperativan na temu. Strah od litijua, posebno u rukama nekompetentne i korumpirane vlasti je nešto što podjednako zaokuplja i urbano i ruralno stanovništvo bez obzira na obrazovni i socijalani status, na životnu dob. Svima je jasno da je to višegeneracijsko i ne baš teritorijalno ograničeno pitanje. Igraju se vatrom.

*Mislite li da je režim odustao od iskopavanja litijuma i vidite li u Vučićevim izjavama „da je ispao glup“ možda najavu daljih akcija u pogledu iskopavanja litijuma?

Nije odustao i nisu odustalu. Ubiše se tražeći neki modalitet kako to da nastave.

blokada mosta Gazela u Beogradu
foto FoNet Milica Vuckovic

*Hoće li građani Srbije i Beograda sledeće godine na birališta?

Ne zavisi to ni od građana ni od opozicije u ovakvom izbornom sistemu. Vlast će raspisati izbore kad imaju najviše izgleda da na njima potvrde ostanak na vlasti, a još uvek nemaju jasnu računicu da li im više odgovara kraj 2023. ili proleće 2024. U ovakom sistemu, gde su slabosti demokratije izučene do detalja i zloupotrebljene do maksimuma, mi u stvari i nemamo tri grane vasti. Postoji samo jedna i to nije čak ni vlast većine and manjinom, to je vlast male odmetunte kaste nad svima. To jedno i nije neka grana, to je direk za koje su sve institucije ove zemlje privezane i sve više pritegnute. Taj direk je Aleksandar Vučić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari