Saša Janković: Opozicija kao da ima autoimunu bolest 1Foto: FoNet/Milica Vučković

Srbija kao da se raspada na sve strane, ali zapravo stoji u mestu, izjavio je u intervjuu FoNetu nekadašnji predsednički kandidat, stručnjak za bezbednost Saša Janković i upozorio na sve veću opasnost vanistitucionalnog raspleta krize, mada smatra da sama promena vlasti, bez obzira na način, neće automatski značiti da su rešeni svi naši problemi.

Svakako će ovoj vlasti doći kraj, ništa nije večno trajalo, rekao je Janković u serijalu Kvaka 23, ali je upitao kako ćemo da iskoračimo u nešto kvalitetnije kada se taj momenat desi i nagomilana energija promene ostvari.

Umesto nekih prelaznih vlada bez legitimiteta i jasne političke forme, dajte da vidimo da li je moguća, ne samo saglasnost oko toga šta i koga nećemo, nego šta hoćemo i ko bi to što hoćemo mogao da ostvari, objasnio je Janković u razgovoru sa Zoranom Sekulićem.

Kako je rekao, na jednoj strani je sveznajući vođa, pa onda Aleksandar Vučić u predizbornom spotu objašnjava da samo jedan pilot može da upravlja avionom, ali su na drugoj su putnici među kojima većina misli da to može da radi bolje od njega.

Ni jedno, ni drugo, nije u redu, ali onaj koji u proteklih više od 10 godina vodi državu ima ogromnu odgovornost za posledice, ocenio je Janković i upozorio da će, ukoliko su sprečeni institucionalni mehamnizmi regulacije i promene vlasti, ostati samo oni vaninstitucionalni.

Ne otkrivam toplu vodu, ako kažem da je to moguće. Samo mislim da je loše što postoji sve veća mogućnost da se to dogodi, kao što smatram i da promena ljudi na vlasti, kada se bude desila na ovaj ili na onaj način, neće automatski značiti da smo rešili sve naše probleme, predočio je Janković.

Saša Janković: Opozicija kao da ima autoimunu bolest 2
Foto: Fonet/Milica Vučković

Naravno da je vlast ranjiva, ali da bi to politički bilo iskorišćeno, moraju postojati strategija, taktika, podela poslova i plan, naglasio je on i ocenio da je, posle toliko godina, besmisleno biti „opčinjen“ Vučićem i samo analizirati njegovu politiku.

Problem je što se onog momenta kada napravi neku grešku i kada neko na tu grešku ukaže, na drugoj strani javi njih desetoro koji kažu „nisi u pravu, znam ja bolje, a što ti, što ne ja“, smatra Janković.

Prema njegovom viđenju, ne možete jedan sistem razgraditi i zameniti vakuumom, morate da napravite drugi sistem, bolji i kvalitetniji, ali to znači da moraju da postoje nekakva pravila.

Upitan da li na opozicionoj sceni prepoznaje neku političku grupaciju, koncept ili program koji nisu samo „protiv“, već i „za“, Janković je odgovorio da „naravno prepoznaje“ i istakao da nije tačno da u opoziciji nema programa i kvalitetnih ljudi.

Ono što sprečava veću mobilizaciju i veću prodornost tih kvalitetnih ljudi i njihovih programa je činjenica da u redovima opozicije uvek imate političke aktere koji to ne prihvataju, jer imaju svoje ideje i predloge na kojima insistiraju, iako realno ne mogu ništa da urade, ukazao je Janković.

„Ovo je sada kao neka autoimuna bolest koja sprečava bilo kakvu ozbiljnu organizaciju“, ocenio je on i poručio da nijedan veliki politički proces ne može da se završi u jednom koraku.

Morate imati i isplanirati nekoliko poteza, ali na prvom koji se nekome ne svidi, svi okreću leđa, rekao je Janković, svestan da Srbija, s druge strane, nema vremena da čeka.

Srbija kao da se raspada u svim pravcima, u svim smerovima i na sve strane, a zapravo stoji u mestu, dok svet ide dalje, opisao je on i podsetio da se ovde i dalje debatuje o stvarima koje su u političkom smislu odavno morale da budu stavljene ad akta, ali o njima i dalje ne možemo da se složimo.

Možemo se smejati Aleksandru Vučiću koliko hoćemo, ali Amerika zaista nije u stabilnoj političkoj situaciji, Rusija da ne pričam, i svašta može da se desi. U takvim okolnostima, nama ne treba niko drugi, pored naših 250 frontova, ilustrovao je Janković.

Upitan zašto se u Srbiji od obožavanja i podrške tako lako dođe do masovne omraze, on je ocenio da postoje dve krajnosti, jedna je autoritarna i podrazumeva obožavanje vođe, a druga je ona koja negira sve i svakog.

On misli da se većinska javnost ne pronalazi ni u jednoj, ni u drugoj krajnosti, „ali ako to kaže, onda biva napadnuta s obe strane“.

Janković tvrdi da je na strani vlasti, koja je okupirala javnu reč, neporedivo veća odgovornost i naglašava da su ljudi koji vode političke procese shvatili moć diskreditacije, kao najmoćnijeg političkog oružja.

Kako je objasnio, „to je postalo oružje u koje se ulažu ozbiljni resursi, sredstva, dok neki timovi osmišljavaju kako nekog dići u nebesa, pa ga sutra strovaliti, ili nekog ko je dole, podići gore“

Većina će uvek u to poverovati, a onda će vlast njom uvek moći da manipuliše, rekao je Janković i konstatovao da smo prvo imali tabloidizaciju medija, pa tabloidizaciju društva, a zatim i tabloidizaciju države.

Kako je naglasio, zato smo i došli do toga da se unutrašnja i spoljna politika vode preko tabloida, kao načina manipulacije javnim mnjenjem, a ne upravljanja društvenim procesima na kvalitetan način.

To je ozbiljan društveni i globalni problem krize demokratskih mehanizama sa kojim se i Srbija suočava veoma ozbiljno, a neki od nas ga na svojoj koži osećaju izuzetno jako, rekao je Janković.

U takvim okolnostima, kako je ukazao, ako sa pozicija društvene ili državne odgovornosti verbalno dođete do same granice, možete očekivati da će neki ljudi, poneti vašim verbalnim nasiljem, preći tu granicu i počiniti fizičko nasilje.

Osim toga, posledica medijskog i gliba u javnom diskursu jeste činjenica da će većina ljudi reći „šta meni treba ovo u životu“ i skloniti se iz javne sfere, protumačio je Janković, ali se usprotivio i mišljenjima da napade i diskreditacije treba prihvatiti kao normalne u politici.

Kako je opisao, imamo ljude kojima nije problem da naprave mentalni zid od toga da ih neko naziva ubicom, silovateljem, pedofilom, izdajnikom ili stranim plaćenikom, pa im je lakše da i oni to rade nekom drugom i tako, umesto rešenja, postaju deo problema.

To nije politička borba, to je najgori vid verbalnog rata i uništavanja ovog društva, ocenio je Janković, koji je sve ove forme ponašanja svrstao u suštinske ciljeve politike vlasti.

Upitan o kultu ličnosti, on je primetio da imamo jednu stranu koja kaže da vođa zna sve najbolje, a odgovornost zamenjuje za autoritarnost, pa i nešto gore, i drugu koja negira svako liderstvo i svaki pokušaj političke organizacije.

Te dve opcije nisu, međutim, jednake, jer ova prva, autoritarna, ima neuporedivo veću odgovornost zato što u svojim rukama ima državu. Od toga šta i kako ona radi, zavise realno naši životi, naglasio je Janković.

Prema njegovim rečima, do pre nekoliko godina možda je i mogla da se očekuje regulacija tog procesa u institucijama, ali ih je vlast uporno davila, iz njih izbacila ljude od integriteta i struke, i ubacila partijske kadrove.

Oni su angažovani samo po kriterijumu političke podobnosti i poslušnosti, pa su institucije postale prazna ljuštura i od njih ovo društvo više ne dobija ono što bi trebalo, obrazložio je Janković.

Vlast je od toga napravila sistem, rekao je on podsetio da je 70 odsto funkcija u javnom sektoru u statusu vršilacad ružnosti i sutra mogu da budu sklonjeni, ako su nelojalni.

„Možete da napravite svašta, možete da pregazite nekog, možete da … da ne pominjem šta se sve radi, ali da budete veran deo ekipe. Ako niste, možete da uradite najbolju stvar na svetu, letite napolje“, naglasio je Janković.

Upitan da li su Srbija i demokratija u nepomirljivom sukobu, on je odgovorio da nisu, ali je poručio da demokratija neće da padne s neba, da je nećemo dobiti ni iz Amerike u paketima „Trumanovih jaja“, niti iz Rusije sasvim sugirno.

„Neće je doneti ni neki klinci, koji su možda sjajni klinci, ali još mnogo toga treba da nauče da bi mogli da upravljaju ovom zemljom. Dakle, samo treba da sednemo, malo se uozbiljimo, pogledamo sami sebe i napravimo prave korake“, zaključio je Janković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari