Hidra (1): Neobični i zanimljivi ljudi 1

Pre neku godinu letovali smo u Ermionu, na jugu Peloponeza, u mestašcetu Mitos.

Jednog petka kad je na plaži bila (opet) prezentacija nekog piva krenemo na izlet na ostrvo Hidra, koja je nekako bila najbliža interesantna destinacija našem tadašnjem mestu u kome smo letovali. Znali smo da na ostrvu nema automobila, da ima nekoliko interesantnih manastira, lepih divljih i uređenih plaža, nekoliko sela, i naravno glavnog mesta u kome je sve podređeno gostima. Bilo nam je poznato i da su tu voleli da borave Pablo Pikaso i Mark Šagal, da na ostrvu postoji škola slikanja od 1936. Na jednom skveru koji je predvorje parka nalaze se biste poznatih, ne samo grčkih umetnika kojima se grad i ostrvo ponose. Henri Miler je pisao jedan od svojih romana ovde, inspiraciju su tražili australijanski pisci DŽordž DŽonson i Čarman Klift, Norvežanin Aksel Jensen, Amerikanac Alen Ginsberg. Mnogi filmovi su vezani za ovo mesto, a svi pamte i pominju Sofiju Loren, Melinu Merkuri, Rafa Valonea, Antonija Perkinsa… Uglavnom „staru garduö“ kako bi rekao Stevan Stanić. Moja generacija je poklonik Leonarda ili Leonida Koena, koji je na ovom kamenitom ostrvu drevne istorije, predivnih mirisa, boja i ukusa, proveo više od deset godina pišući svoje najlepše pesme, pio božanstveno domaće vino i voleo svoju Norvežanku Marian…

Sedeći juče na doku, uz dobru domaću kafu, posmatrao sam lica ljudi koji su prolazili. Od onih, već u godinama, bivše „dece cveća“, njihove dece pa i unuka, neformalno obučenih i večito nasmejanih, ponekog uzdržanog aristokrate, uglavnom Grka, gostiju upravo prispelih sa mnogobrojnih jedrenjaka od najmanjih do najvećih, svih zastava i boja, od francuskih, italijanskih, britanskih, poljskih, nemačkih, ukrajinskih… uključujući i jednu srpsku sa veselom posadom preplanulih muškaraca i zgodnih žena.

Čuo sam sve poznate i nepoznate jezike kojih nije bilo ni na Vavilonskoj kuli…

Elem, sve što vas interesuje i što sam čak hteo da napišem o svojim utiscima i boravku na Hidri ili Idri kako je meštani zovu, možete da nađete u bezbrojnim bedekerima ili prosto guglajući internetom.

Ono što bih voleo da podelim sa vama je moj prvi utisak koji sam imao dolazeći ovde na izlet pre tih nekoliko godina i pričici koja je ostala posle njega. A nazvao sam je „Misli oženjenog muškarca“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari